Ana Piršljin

Biografija
Rođena sam u Slavoniji, 1955. Otac Nikola i majka Danica Bilić. Iz Dalmacije su došli davne 1952. Gd. Tako da sam djetinstvo i ranu mladost provela u krasnoj Slavoniji koju silno Volim. Sa 17. Gd otišla sam u Šibenik te tamo provela 1 gd.gdje sam radila u Turističkom kompleksu Solaris. Ubrzo se vraćam u Zagreb gdje dobivam posao u tvornici Rade Končar Generatori te sam u njemu provela svoj cijeli radni vijek. U Zagrebu sam završila srednju Ekonomsku školu. Ljubav prema poeziji sam osjetila još u mladim danima te nostalgija za svojom Slavonijom bila je uvijek prisutna. Od tuda počima moje rekla bih literarno stvaralaštvo. U Končaru sam se priključila aktivno Književnoj radionici Končar, te sam tu čitala svoje pjesme. Nemali broj puta imali smo družena i književne večeri po cjeloj bivšoj Jugoslavji a kasnije u Hrvatskoj. Moj put do zbirke nije se tada uspio ostvariti, ali pjesme sam objavljivala skoro svaki mj. I kako život biva pun iznenađenja tako se i moj mjenjao i nosio druge prioritete. U međuvremenu sam se udala, stvorila dom, te smo s dva sina kročili životom. U međuvremenu je suprug umro, te sam polagano nakon nekog zastoja pinovo počela aktivno pisati. Prošle godine 2017. Počela sam se uključivati s pjesmama na fb. I u Kulturu snova te iz istoga razloga želim joj se priključiti kao punopravan član. Nadam se da ću u njoj ostvariti dio svoih snova te izdati poneku zbirku.

BIBLIOGRAFIJA: Ulaskom u Kulturu Snova Uzašle mi je pjesma Moru se spava- Dubrovnik na dlanu 2017, te Zbirka sa 10 autora Stihom ispisali ljubav. I na kraju u zajednilkoj zbirci za Advent 2017. Izašla je pjesma Božična čestitka. Nastavljam dalje s Kulturom Snova u svom radu na tiskanju nadam sz budućih zbirki bilo samostalne ili zajedničke.

***
ŽIVOT
Što je život, doli borba pusta
Ko u ringu u njemu se boriš
I dok traješ uvjek bit će isto
Sve dok jednom cio ne sagoriš.
On te nosi putevima svojim
Malo te mazi, više te žmiče
Svaki atom iz vena i krvi
Čini ti se katkada ističe.
Daješ sebe nesebično, hrabro
Nemisleći na silne poraze
U mukama dižeš se i padaš
Dok te u njem grubo ne pogaze.
A on ide..il naprosto..juri
Pa makar mu dani bili loši
Sasvim brzo nestaje sa svijeta
I silno se rasipa i troši.
Pa odjednom začuđen se nađeš
I pitaš se….zašto.?…Život? čemu?
I onako u svagdašnjoj borbi
Sasvim brzo nestat ćeš u njemu.

***

DOBAR DAN TUGO
Prolaze tramvaji noćni
Baš pokraj ulice moje
Od kraja do kraja grada
Svoje stanice broje.
U njima putnik jedan
Ko čudak tu se skriva
Od ljudi…crnoga mraka
U njemu ko’da prebiva.
U stolici toploj drijema
Za ništa sada ne mari
Što stare cipele ima
I neki kaput stari.
Nesmeta njemu ništa
Izlasci, ulasci ljudi
I kada baš ga slučajno
Cviljenje kočnica budi.
On skrio se od sebe
Od gradske noćne tame
Reklame..izlozi…svjetla
Za izać van ga ne mame.
I tako noćima pustim
Vozi se mirno po gradu
Bezbrižno u tramvaju drijema
Nemaju što da mu ukradu.
Svoj zaklon našao topli
U jednom tramvajskom kutu
Pa ćini se ko slijepi putnik
Tek katkad promjeni rutu.
Promjeni broj i….smjerom
Nekamo vozi se drugo
Samo jutrom prozbori
Ej ” Dobr dan tugo”

***

MISLI MOJE ..LETE…LETE
Misli moje lutalice
U meni se silno roje
I stalno me podsjećaju
Tu su blizu – i postoje.
Vrzmaju se tu u glavi
Lete-lete poput ptica
Ko pahulje bjele katkad
Katkad baš su ko krijesnica.
Na sve strane, svako doba
Ko nemirne sjajne zrake
Začas tu su pa zasvjetle
Pa se skriju za oblake.
U tom visu nestašne su
Čas se dužu pa spuštaju
Tu su sada, učas dalje
Za umornu, me ne haju.
Ja ih pišem, čitam,…stvaram
Dajem im se,. sasvim, cijela
A one se tad rađaju
Iz dubine srca vrela.
Katkad ne znam što ću s njima
Da postoje mene sjete
A onda ih pratim brižno
One… lete….lete….lete.

***

P O R U K E
Poput golubica mira
Moje pjesme cilju lete
Katkad stignu odredištu
Katkada promaše mete.
Al imaju svoju svrhu
I poruke koje daju
Ponekada mi se čini
Kako ih ne prepoznaju.
Ko da fale u srcima
Oni krasni dobri geni
Pa se katkad od čuđenja
moje srce okameni.
Voljela bi da svi vole
Srcem…dušom…sasvim jasno
Baš ko i ja, neupitno
I da svakog ljubim časno.
Samo ljubav, pjesmu dragu
Poželjeti svakom želim
A u njojzi dio sebe
svakome bi da podijelim.
Grlim…ljubim.., dušom cijelom
I prenosim lijepe riječi
Baš u svakoj ja se dajem
Kad iz grla počmu teči.
I neka Vam one stignu
Neka Vam prenesu mene
A u njojzi zagrljaje
U poruci..jedne žene.