Andreja Knežević

Za-kulturu-2Biografija:

Andreja Knežević rođena je 22.12.1996 u Slavonskom Brodu. Završila je OŠ Jagode Truhelke u Osijeku, a obrazovanje nastavila u Ekonomskoj i upravnoj školi za zanimanje upravni referent. Godine 2014. postala je majka i stupila u brak. Poeziju piše od osnovne škole.Član je Društva pjesnika Antun Ivanošić u Osijeku u sklopu kojeg je sudjelovala na druženjima pjesnika, a njeni su radovi do sada objavljeni u četiri zajedničke zbirke pjesama. Najčešća tema njezine poezije je ljubav, iako često piše i o nedoumicama i promišljanjima vezanim uz mladost.

 

Obećanje

 

Obećajemo si godine,

A još ne znamo što nam sutra nosi.

Otkrivam ti koja sila k tebi vodi me

I prihvaćam sve ono što si.

 

Tražim te, čekam

Vrijeme sporije teče.

Slutim te, osjećam

I nikada me ništa zaustaviti neće

Dok je tebe…

Dok se pored mojeg tijela budiš

Pružat ću ti sve od sebe

I vjerovati u sve što mi nudiš.

 

Obećajem ti godine

Iako ne znam što mi sutra nosi

Ti samo kroz život vodi me…

Ne nastavljam bez onoga tko si.

 

 

London

 

Raštrkane sjene baca slaba svjetlost stare zgrade

One ulicama bježe, nestaju

Noćima ih tišina krade.

Duž ulice povjetarac prkosi

I sjetu slučajnog prolaznika raznosi

Kroz te blokove Londona

Kroz pustoš.

Samo iz podzemne dopire prigušen muški glas

Podsjeća me na rana ljeta,

Ulice Londona

I nas.

 

Crvene ruže

 

Bile su to tri crvene ruže u ruci,

Bijela tkanina na bedrima

I jedan brod u napuštenoj luci

Zaplovio je s različitim jedrima.

 

Tako malo bilo je potrebno…

Tek želja da dočekam s tobom sva svoja jutra

I zamijenim sve ono od jučer

Strepnjom za neko teže sutra.

 

Bile su to tri crvene ruže u ruci

Ponekad se pitam je li uopće bitan i broj,

I u kakvoj smo se to zatekli luci

Da nam više ne pristaje ni jednog osjećaja kroj.

 

Pogrješila sam

 

Pogrješila sam.

Oprosti.

Sada te u nekom drugom tražim

I njegovim prstima u svojoj kosi,

Njegovim usnama na mojim

I čini mi se da su sve one slične,

Ali neusporedive sa tvojim.

 

Još uvijek ti se nadam i zaborava se plašim

I sada ti se pravdam i kunem uspomenama našim.

Pogrješila sam, oprosti

I meni i mojoj mladosti,

Ali ne znam hoće li te ikada moći zamijeniti netko,

A toga se i bojim.

Što ako su doista sve usne slične,

Ali neusporedive sa tvojim?