Antonia Budano

ANTONIA BUDANO Rođena je 1976. Godine u Osijeku, gradu u kojemu je pohađala osnovnu i srednju školu, gdje i danas živi. Od 1996. Godine rodivši sina Bernarda, kaže kako se budi radosna, zahvalna na Božjem daru. Stihove sriče od rane mladosti, a poeziju ozbiljnije počinje shvaćati unazad desetak godina. Kreativna je i život je vodi kroz umjetnost. Pjesme su joj objavljivane u nekoliko zajedničkih zbirki: ¨Pjesnici pod platanom¨Kulture snova, ¨Pesnička republika: zbornik radova¨ ¨Svim na zemlji mir veselje¨i ¨Valentinovo¨ obje u izdanju zagrebačke Kulture snova. Nastupala je na raznim pjesničkim manifestacijama. Zbirka poezije ¨Riznica skupocjenih trenutaka¨ autoričin je prvijenac.

TJELOHRANITELJ
Mir,
bjelina,
netaknuta snježna idila
i elegantna ljepotica na nišanu.
Vižljasta i krhka
ukopana stoji
sred čistine 
snijegom presvučene.
Zubato sunce
obasjalo joj hrbat
riđastocrven.
Tijelo vitko
prkosno pokazuje
kao da se odstrijela 
ne boji.
Tišinom odjeknu
topot i škripa,
dva pastuha plemenita
kočiju upregnula
dovela ga kraj jezera
što pod ledenom plahtom
sniva.
Miris oštre zime
nosnicama struji.
Stabla bijelom čipkom odjevena.
Oči bademaste u njega zagledane.
Ikono mladosti moje,
svojim si tijelom
košutu plahu,
nejaku,
zaklonio.
U tvojim rukama
njen je život.
Grliš vrelo, drhtavo tijelo.
Vrapci ti slijeću na zapešća
okruniti ih svijenim grančicama imele.
Opojno zamirisa
tvoj vreo dah po rumu
u pogledu raskošnom
okopni ledena santa,
površinom jezera zlatna
odbljesak sljubljenih usana.
Antonia Budano 

MILUJEM TE CRNOM KOSOM
Po uštirkanim plahtama,
bijelim,
pade,
živost kose razasute.
Slapom svoje crne kose
milujem ti grudi.
Sunce vidiš mi u zjeni.
Iris crni maštu ti golica,
iskrama te toplim ljubi.
U kosu mi dah uplićeš,
prste,
poneku pijanu riječ.
Zamrsio si njome
osjećaje svoje
i strah da sve to ne iščezne.
Miris parfema
u kosi drijema.
Slutim,
ogolit ćeš dušu
pa postajem nijema.
Voljet ćemo se zauvijek,
ali udaljenih tijela.
Umovi se sudaraju,
srca se ljube.
U prolazu,
pod pastelnom dugom
i brezom tužnom.
Na krilima otpuhnutog maslačka
sjetni zvuci lebde.
Ćutim ti grudima
hladne grudi
jer kosa se moja,
crna,
više na njima ne budi.
Antonia Budano

RAZIGRANI
Proljetni lahor
raznio svibnjem
božura miris.
Travke se svile 
pod kapima rose,
tvoja njedra 
rađaju slavuje.
U krilu tvom,
raspjevana
pletem vjenčić cvjetni.
Igraš se rukama
po mojemu struku,
zavodiš,
vodiš,
pokazuješ nebu.
Sanjar ti si,
romantik.
Imaš vatru 
u svome dlanu,
skrivaš za sreću
figu u džepu.