Biografija:
ARIANA NEFAT Rođena sam 1965. godine u Puli. Živim u Rovinju, gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala sam na Višoj ekonomskoj školi „Dr. Mijo Mirković“ u Puli, te potom 1987. godine na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1991. godine stekla sam magisterij znanosti te potom 1997. godine doktorat društvenih znanosti, polje ekonomije. Od 1990. godine radim na Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Pula, sada u zvanju izvanrednog profesora.
Bibliografija:
Pjesme pišem od 1992. godine i objavljivala sam u „Rovinjskim obzorima“, „Maruliću“, „Novoj Istri“, „Zelenoj Tari“, „Zborniku Bujštine 2001“, „KLD Rešetari“, zbirci „Erato“, te u okviru „Kulture Snova“.
SANDALOVA RUŽA
Tebi sam se
Uz drvo sandala
U košuljici bijeloj
Pod kišom nebeskih suza
Povjerila
Bio si nedostupan, a ja naivna
Naizgled
Uz pepeo svilenkasta sjaja
Svoju sam ti priču pričala
Naizgled
Poljupca jagoda i dodira sorbeta
Naočigled
Dok pred tobom
Sam sjedila
I strasno te ljubila
Žar sjećanja u dimu se razdvaja
I dvije staze istog pamćenja
Nestaju u igri dahova
Dok varljivo postojanje dogorijeva
Trajalo je dok se, ljubavi
Nisam rasanila
U buđenju
Uz tri svijeće
Miris žutog cvijeća
I pepeo ruže od
Sandala.
ON
On je
Kao oblačno nebo
Dok u sjenci tama
Sjedi.
On je
Kao prozračno more
Dok
Plavetnilo neba
Kroz more oblaka
Kistom dokučuje.
Hvala ti Bože
Što sam ga zavoljela
Samo
I u masi
Njemu
Dolaskom namjerne slutnje
Bezglasno, nijemo
Čak i bez prepoznavanja
Rečenicom
Vrlo napadno i suvišno
“Volim te”
Nekazala i vrištala.
TEBI UČITELJU
Ovaj dan
Posvećujem učitelju
Tebi
Čiji smijeh izvire iz tišine
Čije ruke grle iz dubine
Čija ljubav dolazi i iz tmine
Tebi
S mosta preko potoka
Ceste sa željeznice
Iz okuke sudbine
U 9 i 35, učitelju
Tebi
I onda kada ne mislim
I kada manje volim
Tebi
Jer si bio prvi.
PRINCU LAVOVA
Tebe
Ne mogu dodirnuti
Uz tebe
Samo mogu kliziti
Do sebe
Na tvojoj površini
Spaljena ispariti
Vraćajući se k sebi.
Tvoje riječi
Iz prošlosti
Do budućnosti
Tvoj
Tako prijekorni
Svoj, topli, puni
Pogled.
Svoj, volim te
Kao brata, oca
Ne usuđujem se reći
Tako si Sunce
Prinče prašuma duša.
PUT ZEMLJINE KORE
Hoćeš me, molim te
Voditi putem
Susreta Sunca i Mjeseca
Dana i Noći
Zvijezda i Bezdana
Hoćeš me, molim te
Sačuvati
Lakoće Neba i
Paklenstva Središta Svijeta
Vodi me, molim te
Najkraćom točkom
Preciznom putanjom
Najdužeg puta
Jedinim putem
Zemljine kore.
Molim te, hoćeš li?