Rođena sam 14. rujna 1970. godine u Bihaću. Osnovnu i srednju školu sam završila u Bosanskoj Krupi. Školovanje nastavljam u Banja Luci. Studij prekidam zbog ratnih dešavanja. Nakon rata nastavljam školovanje u Mostaru na Pedagoškom fakultetu.U Sarajevu polažem i stručni ispit za bibliotekara. Radim kao nastavnik bosanskog jezika i književnosti i školski knjižničar u Osnovnoj čkoli “Čavnik”,u Čavi već 25 godina. U slobodno vrijeme pišem. Moje pjesme su zastupljene u desetak međunarodnih zbirki pjesama.
***
MAGIJA
I bi pjesma.
I bi noć obasjana mjesečinom
koja se kupa u slapovima Une.
I iskre što padahu sa
Starog grada na jedinu.
U svakoj po jedna duša
u moru sjećanja.
I zaorah po sjećanjima
izgubljenih i nađenih duša.
Dodirnuh tvoj osmijeh
i osjetih tugu.
Nasmijasmo se
i smijeh mi prostruja
kroz srce što zaigra
kao list na povjetarcu
nošen tvojim rukama .
Da tvoga dodira nije
ni ova pjesma ne bi
dočekala svitanje.
Da li je nada ovo
ili si ti sve što mogu da izgubim ?
Ali odgovor željeni ne dolazi.
***
SUŠTINA ŽIVOTA
Kad te neko voli
ne postoji daljina;
ni blizina- ako ne voli.
Zato i živimo ovako kako živimo
-ili sve ili ništa.
Nedostižan si.
Oduvijek sam mislila da je
samo nebo nedostižno i
ljudska glupost.
Jesmo li prokleti
što pokušavamo uhvatiti vjetar
visoko u nebesima i
odbojne ljude nježnim rukama.
I umjesto da imamo SVE,
ostane nam NIŠTA.
***
BESANA NOĆ
Polazim na počinak,
plam vatre u grudima,
boli bol.
Glava na jastuku uspomena,
traži tebe.
U prepunoj postelji suza
čekam novo svitanje,
nadu.
Teški tragovi nesanice
na lice se navukli.
Od tebe ni poruke, ni glasa.
Pozivam te u snove i
zagrljaj postelje meke.
Još jedna nesanica,
još jedna tuga,
jesenje dosadne kiše
niz obraze hrle.
Dozivam te u noći,
ruke ti pružam.
Pišem ti stihove o ljubavi.
Ne čuješ srca moga glas.
Tijelo drhti,
u jecaju se trese.
Oči, uprte u tminu.
Oćutim dodir i
zagrljaj tvoj.
Nema te…
Čekam da prođe
još jedna
besana noć…
***
MOJ SI VAL
Danas je olovno nebo iznad nas,
vlaga mu drumove steže
kao da zna da val se
rastaje od svoje stijene.
Ta životna bura valove tjera
da od stijene udaraju,
da ih lome.
Tako i ovaj usamljeni val
granitnoj se stijeni nadnese.
I prigrli val stijenu,
i ona zavoli val.
Čuvala ga sva četiri godišnja doba,
u svoje šupljine ga pustila.
Napravio val rupice nove u stijeni,
napravio čaroliju od morske pjene…
Uljuljka se stijena u dodiru nježnom, snažnom.
Al’ krenu jugo, puhnu bura,
zatalasa se more, a
val od stijene krenu .
I šapuće val:“Čekaj me, ja ću opet doći…“
Čvrsta stijena od tuge pucati stade,
prepusti se moru da je raspe i
po dubinama raznese.
Poželi da je ovako rasutu njen val,
opet u uzburkanom moru sretne.
***
TRENUCI
Trenutak zaborava donese
olakšanje.
Trenutak sreće dozove
bolnu misao koja ubode
krvavo, rasuto srce,
koje se stegne i zastenje.
Trenutak slabosti orosi
trepavice i suze zamagle
sjaj u oku kao što iznenadni
pljusak zamuti bistru vodu.
Smjenjuju se trenuci
kao dan i noć,
kao letargija i bol.
Volim noć.
Tama mi donosi trenutke
u kojima svoje misli pustim da lutaju
po nepoznatim putovima.
Trenutak me dovede do moga
usnulog dječaka.
Samo noću, komadići srca se sastave
i duša na trenutak
zaboravi da boluje.