Biserka Spajić

10306253_10204099986243020_2663181266020805369_n

Biografija:

 

Biserka Spajić, medicinska sestra u mirovini, iz Rijeke.
Piše od 2009godine .  Sa objavljivanjem radova
započela u lokalnom glasilu ‘ Tarsatika’ i na stranicama interneta. Do
sada objavila svoje pjesme u više od dvadeset pet zajedničkih zbirki,
od čega u desetak
međunarodnih zbirki poezije. Početkom 2015 g. izašla je i prva
samostalna zbirka u nakladi HKD-a Rijeka pod nazivom ‘ Ogrlica od
poljubaca’.

 

 

Proljeće je
Rascvjetale se krošnje voćki
obiljem svilenih cvjetova
Cvjetne latice,
i čaške prepune nektara,
mirisom i sladom mame
letače lakih krila
Toplo je, sunce grije,
a lahor kroz krošnje,
samo zuj,
samo taj zvuk užitka
dopuhuje
Od cvijeta do cvijeta,
omamljeni nektarom,
letači neumorno lete
Proljeće je
Nježnim dodirom
ljubavnu igru plete.

***

Jesen je došla naglo

Jesen je došla naglo
s gustim kapima kiše
i mirisom zemlje u zraku
Prohladni vjetar
je raščupao krošnje
i uz fijuk lišće nosi
Debelu prostirku žutu
stere na putu
Oblaci sivi prekrili nebo,
otežali
kišu će izliti opet
Ptice se skupljaju,
nemirne, glasne
u jatima uokolo lete
Daljine tople ih zovu,
putuju uskoro,
možda
prepune sjete

***

Čije su to suze

Na obzoru dvije boje
Svijetlo siva sumaglica
zastrla je brodove na sidru
i one na vezu
u luci
Tamno siva boja je
raščupanih oblaka s resama,
što kišu nose
i razlijevaju na svom putu
svuda
Po staklima prozora, jak vjetar,
biserne kapi ko suze rasipava
Čije su to suze?
Moje nisu,
jer nemam ih više
Sve sam davno isplakala

***

Signali u noći

Sviće, sviće, svićarice
plavičastim svjetlom
obasjavaju more
u ovoj noći mraka
u noći bez mjeseca
a, na vrh Učke
primopredajnik trepće
Što prima, što predaje
znamo ti i ja , osjećamo
Signale šalje,
poruke naše elektronske,
uz brojne poruke misaone
Osjećam te vibracije kao trnce,
tople meke iskričave
Umreženi smo svi,
a blisko nas dvoje, ja i ti
Noć je mračna bez mjeseca,
ugodna
Tvoj dodir mi nedostaje,
tvoj dodir mi treba
i moja ruka u tvojoj ruci
da me vodi,
i pogled tvoj da me prati
do postelje naše
što na nas čeka
***
Samo biti

Šššššušti, šušti pijesak
dok val miluje žal
Miriši, miriši more
svježinom,
po algama i soli
i nosnice draži
Plavo je nebo kao različak,
u daljini se kopno plavi
Pod suncobranom ležim
na bijeloj šljunčanoj plaži
Moje oko, moja misao ,
ulovljeni, zarobljeni,
miruju u mreži
satkanoj od zlatnih
sunčevih zraka niti,
sanjarenju prepušteni ,
i onom iskonskom…
Samo biti

 

 

Bibliografija:

 

NASLOVNICA-BIBA

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *