Blaženka Goleš

JA1Biografija:

Rođena sam 07.09.1953.godine u Đakovu. Pisanjem se bavim još iz osnovne škole gdje sudjelujem u svim literarno-glumačkim amaterskim grupama u O. Š. „I.G.Kovačić“, O.Š. “Vladimir Nazor“, te Ekonomske škole „Braća Ribar“ u Đakovu, sve do preseljenja u Dugo Selo 1970.godine. Umirovljenica sam, udana, ponosna majka i baka.

Bibliografija:

Objavila sam 2012.godine svoju prvu zbirku poezije „Ples duginih boja“. Drugu zbirku poezije objavljujem 2013.godine pod nazivom „Tragovi duše“. Pjesme su mi objavljene i u mnogim domaćim i međunarodnim zbornicima: „ISKRE VJEČNOG SJAJA“ „MOST LJUBAVI SRCA SPAJA“ „SNOM I ZAVIČAJEM“ „KAMEN I ODMACI“ „STAZE SJETE“ „V. REŠETARSKO PROLJEĆE“ „VI. REŠETARSKO PROLJEĆE“ „MEGAMAXY GIGANT PJESMA“ „VII. REŠETARSKO PROLJEĆE“ „IZMEĐU TIJELA I SNOVA“ „ANTOLOGIJA facebook pjesnika“ „Tebi pjesmom za VALENTINOVO“ Tema moje poezije je ljubavna, zavičajna i misaono-refleksivna.

blazenka_knjige

NAŠE SUTRA

Poželjela sam da se okreneš

I pogledaš u svoje sutra

Ono sutra zbog kojeg večeras

Otvaram sve prozore svoje duše.

 

Ono sutra koje smo sreli

Prije mnogo godina, sasvim slučajno.

Koje je prijetilo da postane

Samo jedno obično i prazno jučer.

 

Postajem umorna od bitke sa sobom

I čežnje da mi još jednom

Prstima prođeš kroz kosu sijedu

Kao moje sutra, onako u prolazu.

 

Dok su se moje jučer i sutra

Borili za svoje mjesto

Moje danas je već nestalo.

S mirisom u kosi tek probuđenog jutra

Ne pogledavši u svoje sutra.

Prečicom si otišao zauvijek

U ono naše obično i prazno jučer.

 

ČAROLIJA SJENE

Noć se uvukla u svaku poru grada

Prolazimo u gomili, žure nekud ljudi

Dok oko nas njihove sjene plešu

U nama pokreću najljepšu čaroliju.

Iz obližnjih kuća igra svjetala

Na našim licima igra se sjenama

Oko nas tišina, nastaje muk

Usne su spojene u poljubac dug.

Zagrljaj tvoj iznenada popušta

Prestaje ples sjena i naša čarolija

Čujem odjek tvog koraka

Odlaziš bez riječi, ti i tvoja sjena.

U gomili ljudi sad sam sama

Oko mene plešu njihove sjene.

Duša mi je prazna, ne osjećam ništa

Okrećem se tražim, samu sebe pitam

Kamo je otišla i kome pleše moja sjena.

SUMORAN DAN

Nisam tužna,

To je više neko stanje

U kojem ne znam ni sama

Kako da se nosim s emocijama.

Nedostaješ mi,

Već dugo ti to želim reći

I da mi je teško podnijeti

Tako dugo vremena biti u čežnji.

Strah me,

Da ću morati kupovati vrijeme

Završiti na nekoj listi planova

Između tvojih dnevnih obaveza

Kao netko tko ti je nešto više

Koji nekim čudom ima dušu i srce.

Ma znam točno što želim,

Tko i što sam u tvom životu

Ali danas je sjetan i oblačan dan

Kada je sve što mi treba

Nježna riječ od tebe, jedno malo volim te!

OSLIKANI ŽIVOT

Pokušavam opisati

Osjećaj koji me progoni

Podariti papiru riječi

Košmar mi je u glavi

Kidam i posljednji list

Uzimam platno, boje i kist

U bojama se razlijevam

Radujem, patim i umirem

Razmazujem sebe samu

Nervoznim pokretom kista

Po oštrom platnu.

O kako to boli,

Kidam svoje osjećaje

A duša mi sanja

Toplinu tijela i poljupce tvoje

Tad počinje komedija

Drama ili tragedija

U bezbroj činova

Razmazanih boja

Postajem skitnica

Koji luta slikama

Tim sitnim obojenim djelima

Bježeći od ozbiljnosti i dosade

Providne svakodnevnice

Protkane brigama

Svakim potezom kista

Stvaram otvorenim očima

Zonu sumraka u umjetnosti

                                          Otimajući svoju dušu prolaznosti.

           SANJAM

Sada  sanjam, ali zaboravljam na one snove stare,

neostvarene…

A već gomilam  nove.

Hodam svojim mislima

u kojima ti pronalaziš nove putove do mog srca

čiji otkucaji nikad nisu bili tako snažni.

Budiš u meni ženu koja je samo sanjala o ljubavi

koju nikad nije živjela…

Moj osmijeh nikad nije bio tako radostan

kao kada se sjeti tvog lika

prije nego utonem u san.

Sada sanjam…

snove ne zaboravljam.

Buđenja oplakujem suzama tihim…

I zaboli me jako što ih tako malo živim.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *