IZGUBILI SMO SE
Izgubili smo
sami sebe,
osjetila sam to danas.
Bez prošlosti,
dodira i
nespretnih osmijeha.
Još malo
pa ćemo biti stranci.
Izgubili smo
jedno drugo
i ono malo
što smo imali,
i cijeli svijet
koji smo izgradili
zajedno
nestao je.
Ne znam onda
što da činim,
jer znam
da nije dobro
ono što hoću,
a ono što činim
nije to.
TRAŽILI SMO SE
Ja ne razumijem
kako se to
dogodilo
A tražili smo se
jako
I možda bi se
pronašli
da smo se bolje
razumjeli.
Uhvate me
momenti
kad je teško,
pustiti te da
odeš,
i da mi se
približiš
onako kako si
nekada znao
KAKO JE SAD SVE
Kako je sad sve to
glupo i suludo.
I poznajem
taj osjećaj tupila
i bezvoljnosti.
Jer svejedno je,
što je bilo
i što će biti ,
iz dana u dan,
iz noći u noć.
I ne znam
ni gdje sam ni tko sam.
Čini mi se da nikad
neću živjeti kako treba.
Gazim po tuđim
stopama,
nastojim ih stići,
Gubim se u mraku
i vrištim za svjetlom,
jer se bojim….
Sve što dobivam
je magla
I studen u nogama.
PUT OD STAKLA
Važne stvari
čine se nevažnima
i prolaze kraj mene,
kao labudovi u proljeće,
nedodirljivi
i oholi.
Pala sam u tamnicu
kaveza srca svoga.
I ne znam
što me tjera
naprijed
To što sam
tvrdoglava
kao dijete od stijene,
ipak malo krhka,
kao lahor vjetra
i more od soli.
Nisam se makla
s mjesta
jer put je od stakla,
a ja bosa.
