Biografija:
Zovem se Dražana-Ivana Kelava ili jednostavno Ina kako me zovu od kad znam za sebe. Rođena sam u Tomislavgradu 05.09.1965.Živim u Zagrebu s mužem i troje djece. Poeziju volim oduvijek. U srednjoškolskim danima pjesme su mi objavljivane u časopisu Naša ognjišta. Nakon toga sam imala dugu pauzu pisanja. Kćer mi je 2014. otvorila fb profil pod imenom Ina fina i time me vratila u svijet poezije. Pjesme su mi objavljivane u međunarodnim zbirkama, zbornicima, antologijama fb pjesništva, elektronskim knjigama i časopisima za književnost i kulturu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini., Srbiji, Crnoj Gori.,
***
EH
Eh, da mogu,
glasnicama rasparati nebo
i pustiti jata ranjenih ptica iz grudi,
da polete i zacvrkuću.
Eh, da mogu,
isčupati srce,
pa prodisati
punim plućima.
Ali, ne mogu,
pa se smijem
sebi u drugima.
Krševite noge vučem
u nova svitanja.
Prstom pokazujem nebo
i pričam o bojama
po sjećanju.
Eh, da mogu,
pjevala bih ti Gospode
pjesmu zahvale
iako, još samo, duša treperi
i čeka trenutak
da Ti skute dodirne,
jer nisam dostojna
da uđeš pod moj krov.
Tamo Te neko drugi
više treba.
***
ČEKAM TE
–
želim te zagrliti tako jako
da polomim tvoju samoću
–
pružam ti lijevu ruku
onu na kojoj je naš zavjet
na vječnost
desnom zatvaram usta
da nakupljene tuge
ne polete van
–
u sobi smo bez prozora
u njoj vrište
sudbinske riječi
–
vidim te
olovni si vojnik
kojem su kiše
oprale osmijeh
–
okrenut si mi leđima
ne vidiš me
ne čuješ me
a još uvijek
želiš me
–
zatvaram vrata
i čekam
čekam
čekam…
***
NE ZAKLANJAJTE MI SUNCE
Vi, koji hodate cvjetnom livadom
ne primjećujući savršenstvo u skladu
dok vadite kamenčić
slučajno zalutao među prste.
Ne činite to vi,
čije ego je veći
i od Boga i od Sunca,
vama ne treba,
dovoljni ste sami sebi.
Ne zaklanjajte mi sunce,
vi koji ste sluge onima
što su ga učinili krvavim
mojoj i mnogim mladostima
a sada sijete strah i mržnju.
A ni vi, koji drugima
gasite svjetlo
jer ste sami slijepi.
Predugo sam pokušavala
shvatiti i promijeniti.
Očerupana su mi krila
i dojadio mi let
iznad kukavičjeg gnijezda.
Sada vam kažem,
maknite se da prođem.
***
DOROTI
Nisi ti ništa kriv!
Ona je samo utjehu tražila,
otvorila vrata ormara,
nadala se zemlji Nardii,
proljeću i vjetru u njoj.
Iako nije bila djevojčica
mislila je da puno zna
o sebi i drugima.
Prevarila se opet.
Njezina naivnost prelako
ti je dala mač povjerenja
ne očekujući ni zaštitu
ni ranjavanje.
Nisi ti kriv, ona je,
jer ti je vjerovala.
Sakrit će svoje rane,
tu vještinu je dobro savladala.
Posut će ih zemljom i
posaditi plave perunike utjehe
koje nikada neće vidjeti
jer će živjeti na
tamnoj strani mjeseca.
Ne boj se,
iako zna na kojem mjestu
bi mogla probosti čelični
oklop koji nosiš
i uzvratiti ti bol
neće to učiniti
jer bi time poništila sebe.
Zatvorit će vrata ormara,
prestati vjerovati u bajke
i odrasti će!
***
PRIČAJ MI
Umiruješ moje nemire
riječima koje su
suton nakon napornog dana
pričaj mi
riječima činiš mekanu postelju
koja ne poznaje nesanice
pričaj mi
tvoje riječi su
ljetna kiša na kojoj plešem
pričaj mi
i pusti me da šutim