Đurđica Marinić (Zločesta Crnazmija)

Biografija:

objavljujem na bloger.hr i fb…pjesme izisle u zajednickim zbirkama Dotaknuti stihom 7 … More na dlanu…Valentinovo 2014, Megamaxi Gigantica, Antologija fb pjesnika, Zagrli život.

 

ZAVEDI ME

Riječima što mirišu
Na mokru šumu
Na sunčane obronke
Riječima što se
Valjaju ko more
Žubore ko potoci
Piši mi o olujama
Što divljaju tvojom dušom
O gromovima koji
Ti srcem grme
O zrakama sunca
Ispod oblaka tuge
Kad ugledaš moje
Zaljubljene zjenice
Pokaži mi riječima
Kojom cestom tvoje
Duše treba krenuti
Da ne zalutam
Da se nastanim u tvom srcu
Pa da se pretvorim
U smaragdni bistri izvor
Htijenja i ljubavi
Na kome će tvoje žedne usne
Sretne žeđ utažiti
Zavedi me riječima
Što se ljube na obzoru
S pticama
Da poželim s njima letjeti
Do usana tvojih moja ljubavi
TAMO GDJE SPAVA MOJE SRCE

Izlazim i stana
Misli rasutih bespućima
Moždanih zavijutaka
Prebirem po njima
Nastojeći izmisliti razlog
Da ne mislim
A opet želim misliti
Bolno misliti na pogled
Prekrasnih jantarnih očiju
U kojima je sunce sjalo i
Kad je kiša udarala o stakla
Prozorska
Misliti na smijeh
Koji nikoga nije ostavljao
Ravnodušnim
Smijeh koji je otvarao srca
Duše i osvajao neosvojivo
Idem ti u goste
Opsjednuto koračam uzbrdo
Kao da moram stići na vrijeme
A ne moram
Ti nikamo ne ideš
Ti spavaš u svom zauvijek domu
Pod krošnjom javora
Ispod bijelih ruža
Kamo si odnio moje srce
NOĆ DOLAZI

Noć brzo dolazi
Šulja se zamagljenim ulicama
Viri iz skrivenih uglova
Provlači se kroz
Raskuštrane živice
Preskače dvorišne ograde
Namiguje kroz moje
Pahuljaste zavjese
I škaklja me izazivajući
Dozivajući me da iziđem
Iz tople osvijetljene sobe
I krenem s njom sastajati se
S nebom zvjezdanim
Juriti s vjetrovima
Ispod mostova zatamniti
Iskričave riječne slapiće
Omatati tminom pramenaste
Oblake uspavane nježne
Zagrliti lance planinske
Pticama oči zaklopiti
Leškariti travnatim dolinama
Okupati se u smaragdnim jezerima
I tako lakonoga plesati morskom
Površinom mirnom poput ulja
Mijenjajući plavetni pokrov
Noćnim plišanim plaštem
Što mjesec umjesto gumba
Pod vratom ima i tisuće
Zvjezdica umjesto šljokica
Dalekim šumama lišće treperiti
Noćne joj stanovnike probuditi
Kraj tebe zastati dahom te
Pomilovati tiho poljubac na
Usne ti poleći
U par trenutaka
Prozor mi zatamniti
I začuđenu me vratiti
U odaje moje
Svjetlošću okićene

MIRIS STRASTI
Zamisli da te čekam
Sva topla i sjajna
Na plavim poljanama
Tvojih vrućih snova
Zamisli da san sam
Onaj što sanjaš od
Dobi dječačke onaj
Željom sirovom natopljen
Kao spužva morem
Zamisli da prešla sam
Šarene galaksije leteći
Na zlaćanom rubu kometa
Donoseći ti radost kojoj
Odoljeti ne možeš
Zamisli da sva sam od
Ljubavi i strasti sačinjena
I da nigdje ne postoji ni
Jedna druga meni slična
Zamisli da samo tvojim
Užarenim tijelom hranim
Sve moje pohotne snove
Da mojim tijelom svoju
Razlistalu žudnju goruću
Prostreš prostranstvima
Sreće i užitka kakvog
Nikada nisi i nećeš više
Nigdje iskusiti
Kad mislima svojim
Uspiješ dotaći komadić
Neba u kome spavam
Čekajući da me iz snova
U stvarnost pretočiš
Zamirisat će svijet mirisom
Žene rođene u vatrama
Rađanja svemira i znat ćeš
Da si se vratio kući
DANI MIRA

Postoje dani kad nitko
I ništa ne može narušiti
Tiho mirovanje duše
Što skriva čahuru
U kojoj rađa se osjećaj
Dobro znan a opet neznan
Lijep i strašan
Nježan blag umilan a opet
Golem čvrst i nepobjediv

Namješta se sred mog žilja
Ukopava u jezgre staničja
Raste svakim danom
I svijetli poput sunca
Što mom licu sjaj daruje
Istovremeno želim
Da rodi se i da umre nerođen
Ali želje moje samo pamet sluša
A ona nema baš ništa s tim
To stvar je moga srca
I zjenice oka njegova

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *