BIOGRAFIJA
Rođena sam u Jajcu, 29. aprila 1966. godine od oca Envera i majke Mubere. Srednju školu odsijeka saradnik prevodioca završila sam u Mrkonjić-Gradu
Po dolasku u Švedsku, 1993. uključujem se i aktivno radim u raznim bosansko-hercegovačkim udruženjima i savezima gdje obavljam funkcije referenta za obrazovanje,informisanje i kulturu i predsjednice aktiva žena (Bosanska Krajina, Sarajevo BH Savez žena, Bosansko-Švedski savez žena).
Godine 2001. stičem diplomu prevodioca za obavljanje prevodilačkih poslova (bosansko-švedski i švedsko-bosanski)
Od te godine radim za prevodilačke biroe, Tolkjouren i Språkservice u Malmo kao kontakt tumač na područjima: zdravstva, sudstva, u zavodima za socijalna i emigranska pitanja.
Godine 2003. završavam visoku školu za psio-socijalni rad sa adolescentima i odmah po završetku studija radim u univerzitetskoj bolnici MAS Malmo br.128/130 na akutnom odjeljenju njege i brige za suicidne pacijente.
2005. zaposlena sam u udruženju Sarajevo kao kontakt osoba za saradnju sa švedskim institucijama
2007. osnivam Internacionalno pozorište Lastavica i Golub (u prevodu Svalan och Duvan), gdje i danas aktivno radim na poboljšanju socijalno nerazvijenih područja grada Malmo i koristim inovativni metod Kultura da bi se ljudi bolje osjećali i poboljšali svoje socijalno i mentalno zdravlje
1988. izdala sam :
Zbirku poezije za odrasle Hodači cestama
Prevela sam je na švedski jezik Fotgängare i također je izdala dvojezički preko izdavačke kuće Hamlet za koju sam radila kao prevodilac i prevela
Roman Ševke Kadrića Odisej sa planine
Pjesmu Šime Ešićana na konkursu za nagradu Astrid Lindgren – Bijeli svijet šareni svijet
Puno odlomka iz romana kao npr. odlomak iz romana Midhata Ajanovića – Dva muža Karoline Lotman i puno pjesama, novela i eseja naših pisaca u dijaspori uopće
U Internacionalnom pozorištu Lastavica i Golub pišem za djecu i omladinu i odrasle. Uglazbljene pjesme nudimo glazbenicima i pjevačima na više jezika
Izdala sam dramu Papiraši i zbirku poezije za djecu Vesela Sveska Urnebeska koja će tiskati u više nastavaka pod istim nazivom
U slobodno vrijeme bavila sam se košarkom koja je i dan dans moj omiljeni sport kao i plivanje.
Radim i stvaram u Malmo, Švedska i Mrkonjić-Gradu
***
SASVIM OBIČAN DAN
Započet jedan sasvim običan dan.
Kriška hljeba nestrpljivo vreba hotelski doručak.
Malo blijedožutog putera i malo mermelade zaljubljeno liježu jedno na drugo.
Lijep početak.
Za njih troje.
Ništa interesantno se ne događa.
Sve izgleda dotjerano.
Tu je.
Svak je na svome.
Mada bi svi trebali gladnih usta da se boje ostavljam nedojedenu krišku u hotelu Bosna i sobi broj 16
Ovaj sasvim običan dan baš postade ničim ubitačan.
Ustajem.
Štrajkujem dosadu šetajući do prozora.
Zamagljenim pogledom vidim
Park.
“Je li park?”
“Jeste park.”
“Sigurno jeste?”
“Jeste.”
“Jesu li ono maslačkove tankesive igličaste vlasi što se kao sive trake uz moj prozor lijepe i lepršaju, vijore kao zastavice živahne i slobodne kao ovčice na paši sve dok ih neki pas ovčar ne yaokupi i na jedno mjesto skrasi.”
“Jesu.”
Da.
Sve je na svome.
Ali na ovom uštirkanom, bijelom stoljnjaku, ništa, ma ama baš ništa, nije moje.
Ali neka,
“Žive su bar one.”
“Eh taj magup vjetar baš maslačku svu tanku kosicu isčupa i odnese!”
“Šta sad? ”
“Neka neku novu smicalicu kako da ne oćelavi taj glavonja maslačak brzo smisli “I maslačci su ljepši s kosom na glavi!”
“Taj beskućnik vjetar raskalašeni lopov sve na sto strana odnese.
Kineske radnje imaju jeftina rješenja za mnoge
Možda i nađu neko ljepilo za vjetrom obrijane glave
“A meni Van Gogov park treba”
Prestara sam za naloge.
Treba mi rumenilo neke bolje marke.
Horljam po neceseru.
Naravno.
U ovom jeftinom danu nema skupe šminke.
Prekidam potragu.
I šutnem usput neku konzervu iscrpljene Pepsi Cole
Da me ona bar cikom svog bola ponovo probudi.
Ponavljam
Možda bude bolje.
Repeticio est mater studiorum
Učili nas u školi
Pa eto…
Ne ide…
Sve su škole na popravni u ovom danu pale.
Treba mi.
Sunčeva zraka.
Malo Plivine plavo-zelene boje.
Mokre.
Da me malo skvasi i prostre na ovom sterilno čisto opranom bijelom stoljnjaku
Hoću da zamirišim u starinjskom bohoru.
Onda će opet sve biti sasvim sasvim bolje
“Ili da ja ipak naručim palačinku?”
Predomišljam se.
Izlazim van.
Tihim koracima.
Počinje.
Sasvim običan dan.
***
USAMLJENOST JE UVIJEK KIŠOVITA DJEVICA
Usamljenost je uvijek kišovita djevica
U tebi ipak uvijek može i da zapali vatru
Da ti ispije, isisa krv
Da se privije uz tebe kao crna pijavica
Vreba te kao budna sova
Noću
Poveća ti temperaturu
Zapali cigaretu i u najstaloženijem stanju posvađa se s tobom
Izazove vječnu borbu
Davida i Golijata
Golgotu
Nosi štafetnu palicu, otrov ubice poskoka
Muškog i ženskog je roda
Nikad joj ne vidiš pravo lice
Nevino je ponekad kao kod sedmogodišnje djevojčice
Ako je zivot mač ona je oštrica
Ako je čovjek stablo ona je smola
Ako je ljubavnica ona je znoj
I mada je gola
Smicalicu smišlja
Vještica
Ipak
Oprosti joj
Usamljenost je uvijek kišovita djevica
Koja samu sebe utopi u milionu prosutih ljudskih suza
***
AMANET
I rukama ću ti išaretom
I drhtajem prije dodira
I šapatom našuškati kašmira
I na amanet ilahijom sabura
I kamenjem ću ti sa srca
I ledom iz prstiju krijući
I vatrom kosom Varcarskom
I dušom amanet čaršijom
Pisati pjesmu koja se ne pjeva
Pjevati pjesmu što se ne odazva.
***
LJUBOMORNA TUGA
Opet ću ti vrbine ruke u torbu
Mirne i duge
Pokloniti mudro
Da kao privjesak me nose
Na mom na tvom putu ljubomorne tuge
Pogađam u metu
Bez straha i stida
Kao utopljenik što gubi obalu iz vida
Lopovski su prsti ljubomorne tuge
Otplesali u džepu
Tamu koja čitav život LJUBOMOROM zastra
I došli do nekog samo svog katastra
Uzvratili mi bar jednu radost što odagna
i stotinu briga
i stotinu briga
U džepu nas dvoje ponovo pronašla
***
REPETITIO EST MATER STUDIORUM
Manja od ničega
Prostranija od niotkuda
Kad ništa ničemu plati račun
I u tome zaluta
Zar je žena
Pogrešna valuta
Pogrešna valuta
Pa i na kraju puta
Pa i na kraju puta