Ivan Lazarević (Ivan Kemičar)

11356134_910910485621599_934771634_n1

Biografija:

Ivan Lazarević, rođen je 14.04.1995. u Slavonskom Brodu, gdje je pohađao školu i gdje živi i radi te gdje je počeo pisati poeziju. Član je tri mješovita pjevačka zbora te član Pokreta krunice za obraćenje i mir, Udruge obitelj za obitelj, molitvene zajednice Dobri Pastir itd. Aktivno se bavi pisanjem još od osnovnoškolskih dana. Također se bavi i skladanjem liturgijskih skladbi.

Bibliografija:

Ivan Lazarević, piše duhovnu, ljubavnu i misaonu poeziju. Svoju pjesmu „MOJA LJUBAV“ objavio je u zborniku „Tebi pjesmom za Valentinovo“ u izdanju Kulture snova u Zagrebu, 2015. Godine. Napisao je izdao svoju knjigu „UPOZNAJ ISUSA“ – Duhovni priručnik za internu upotrebu, koju je izdao u nakladi Pokreta krunice Božanskog milosrđa u Slavonskom Brodu, 2012. Skladao je „MISU U ČAST SV. IVANA KRSTITELJA“ te je izdana 2014. G. Na CD-u u izdanju Udruge obitelj za obitelj, Slavonski Brod. Pisao je razne članke u raznim glasilima te sam uređivao neke od njih.

 

MOJA LJUBAV

Činilo se
da sam sam

da za mene, nikoga nema

ali
ti si se pojavila
ugledao sam te

ničemu se nadao nisam
no, život je okrenuo
partiju ruleta

sada si, tu, uz mene
kao dobitak, milijunski

tako je to s ljubavi

netko, dobije
netko izgubi

– slično ruletu?
SVE JE DAR

Pogledaj oko sebe,
vidiš li
plavetnilo mora,
dubinu voda,
visine planina,
raskoš visina,
igru delfina?

Zar je sve slučajno?

Duboko se zamisli
čemu služiš,
zašto si tu,
jesi to htio,
ili si samo bio?

Pitaj se.
I budi svjestan:
sve je dar s visina
da utoneš u ljepotu
istina,
o sebi, drugome i
svemu stvorenome.

TE NOĆI

Imali smo se.
Te noći smo se napokon imali. Pokriveni istim jorganom.
Na istom jastuku.
U istoj sobi.
Gledao sam ju.
Neuredna kosa.
Ispucale usne.
Oči pospane. Sanjalica mala, gleda mene.
Bila je prelijepa, čak i takva.
Čovjek nekako stekne doživljaj,
da u tom trenutku ne postoji nijedna druga.
Čudan neki osjećaj, blažen. Smiren. Dišeš i dovoljno ti je.
Obično disanje pored anđela postaje najzanimljivija stvar svemira. Htio sam joj reći koliko ju zapravo volim.
Ali sam se bojao prekinuti tišinu. Izgledala je nestvarno.
Jednostavno, nisam se usuđivao uništiti trenutak neproživljen ranije. Seks nema veze sa tim. Vjerujem da čovjek i živi zbog tog doživljaja. Vođenje ljubavi čistim dušama. Grud postaje veća.
Raste do nemogućeg uzdaha.
I baš u tom uzdahu, shvatiš koliko si bio mrtav i ograničen. Prije nje. Zaključiš da moraš istog časa zavući prste u dugu crnu kosu.
Dok se meškolji na dlanu.
Predana. Tvoja.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *