Janja Previšić

KRATKA BIOGRAFIJA:
Po završetku gimnazije radila u uredu računovodstva Porezne Uprave. Udovica je poginulog hrvatskog branitelja i majka dvoje djece. Poeziju piše od svog umirovljenja. U pripremi joj je prva zbirka poezije. Živi u Dubrovniku.

***

BUDNA SANJAM
…i ovu noć san me posjeti
tama i strepnja
srce mi pregradi
Ko cvijet bez rose
duša mi bješe.
Suzu čežnje
…i zvuk osmjeha
meka postelja
i kušin samo zna

Neminovnosti
tišinu produbljuju.
Noć moje želje štedi,
ko biser tvrdica

Budna sanjam,
dok vjetar jeseni
bakar lišće raznosi.
Ljeto je stalo,
Ljubav našu ugasilo
sa lišćem jesen
u zaborav je odnosi.
Oličenje naše boli
oblak srebra nosi
utjehom protkana
u srcu osnovana.

***

DUBROVNIKOM
……samo zakoračila u
Dubrovačkoj tišini
ispunjena svjetlošću
zlatno-žute boje
koja prodire uporno u poglede
odbijajući se od sjaj pločnika,
spazi sjenku koja korača
mojim zamišljenim korakom.
Gubim se već u noći
našeg tamnog sastanka.
Jabučice moje plešu
po grudima tvojim.
Beskrajna visoravan.
Tu smo još ,
Duboko u nama…
Oči su nam goloruke,
a pogledi se grle,
Žudeći da te sakrijem
vječno u srcu mom.

***

LJUBAV U BESTRAGU
Protrčalo sunce
ostavilo sjenu
nikad tako milo…
Iza svakog kuta osmjeh se krio
Nježnošću pjesme pjevali
riječi pogledom pričali.
Sve…baš sve se razumjeli.
Prve korake brojali
dušu riječima darivali.
Sve je to tamo
sve je to davno
…u beztrag
sa suncem nestalo
Ko prosjak sjedim
u sjenci vas tražim
Srce umorno otiske broji
ruke sežu
uh,daleko je
…i riječi su škrte
pozive brojim
srce čežnjivo, napuklo je
Stišaj se more
okreni na jugo ,
vrati ljubav
okovanu tu,na tvome valu,
odavno…već dugo, dugo
Bilo je nekoć,
sjenka je sad svuda.

***

MOJE MISLI

Misli moje duboke i tajne
Srce zarobile
Dušu iznjedrile
Roditeljsku radost,
brigu,
Na ramenima vješto nosile.

Izvor ljubavi,
bola,
suza,
očaja
Ko ptica slobodne,
uvijek me prate
korake mi spotakne.

Umorne,očajne
Od koraka brže
olujom praćene
u
Neba zastore
Al’ vrate se tu
bez sunca sjaja
kišom očaja.
Misli moje
nesigurnost i dubina
uzalud vas molim
vama je svejedno
srce mi zebe,
radost moja izgubila sjaj

…i ovu noć,
Kad sve spi
raspalite posljednji žar
u
sivilu pepela.
Ražarimo ljubav.

Misli moje i ja
poljubac i pad