Kruna Mandić

Biografija:
Kruna Mandić, rođena je 1950 godine u Kumanovu. Već kao dijete dolazi u Zagreb gdje se školuje i postaje magistar Biotehničke znanosti. Šah joj je pasija a poeziju počinje pisati već u poznim godinama odlazeći u mirovinu. Do sada je objavljivala u zajedničkim zbirkama Kulture snova.

***

ŽENO!

Znaj, dan svaki je tvoj…
al danas ga slavimo
da se prisjetimo
jedne hrabre žene
koja nas je izvukla 
iz te vječne sjene…
Zato nazdravimo 
i nezaboravimo!!!

***

DOĐI…

Ostavi sve i dođi
u okružje moje
bar na tren,
da osjetiš ono što imao nisi
a želio si…
da osjetiš ono što mislio si 
al ostvario nisi,
da osjetiš ljubav iz blizine
da dodirneš onu za kojom 
ti srce gine
da poljubiš usne
male, nježne, fine
one koje ti i u snu govore
voli me, voli me…
Ostavi sve i dođi
bar na tren
u srce tvoje žene jedine!

***

NEDJELJNI GOST

Sunce je danas
nedjelju probudilo
i mene snenu iz kreveta dignulo.
U oči mi skoči
sunčana zraka 
sklonila me brzo iz tog snenog mraka…
jer u snu je opet 
tuga bila gost
gostila se dugo, dugo
(zar nije imala raditi ništa drugo?)
A ta tuga moja
svima obznanjena,
svima objašnjena,
Ali…
Nitko da mi kaže
(ne volim kad se laže)
što li može tuga da učini još
jer sve je moje uništila
srce, dušu, tijelo,
i samo još malo treba
da se jadno uruši cijelo.
TUGA JE MOĆ… MAČ I NAJVEČI RAZARAČ!
I zato ne primajte je u goste
pa ni u snu,
jer ni ovo sunce drago
što nedjelju budi
i snagu nam daje 
i naše je blago
ne može pobjediti to zlo
kad tuga nađe naše plodno tlo!