Majda Fradelić

Colors

Biografija:

Majda Fradelić je rođena jednog vrućeg ljeta 6.9.1962. godine u Splitu. Diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Poeziju piše još od školskih dana. Kao članica ULKU-e „Vlaho Bukovac“, nastupa na pjesničkim večerima udruge. U Uniji obavlja funkciju tajnice. Ima dvije zbirke poezije u pripremi za tiskanje. Piše standardnim književnim jezikom, kao i na čakavštini, a tematski raznoliko: od lirskih i pejzažnih motiva do socijalnih, duhovnih i ljubavnih. Njena pjesma „Postol i špigeta“ uvrštena je u Zbirku pjesama na čakavštini „ XXIII Verši na šterni“. Sa četiri pjesme dječje poezije je zastupljena u Zborniku poezije za djecu „ Kreativna radionica Balkan“. Prihvaćena joj je pjesma u 2. Antologiji FB pjesnika…

 

NE…

Ne…nisi ti kriv…
…u meni živi nabujalo sjeme sjete
ko’ fine, nježne, paučine niti
obavile me, dok bila sam dijete
rasle sa mnom…i učile kriti…
Ne…nisi ti kriv…
…cijeli moj život zove se Čežnja…
…čežnja za valom, morem, žalom
za nebom, suncem, oblacima bijelim
borovima visokim, planinama smjelim…
Ne…nisi ti kriv…
…pružio si što pružiti si znao
al’ moje srce tražilo je samo
skrovite kutke…mjesečine malo…
Ne…nisi ti kriv…
…izgubili smo se na tom putu
što Život se zove
usamljeni…zaključani u mračnom kutu…
…zatvoreni za radosti nove…

Ne…nisi ti kriv…
…ne optužujem te, uvjeren budi…
…ni ja, a ni ti nismo se snašli…
…za ovaj život što nam sada sudi…
 

DALJINE NE POSTOJE

Daljine ne postoje…

Vidim te…osjećam…čujem…

Na mom jastuku dah ti osluškujem…

 

Daljine ne postoje…

Grlim te…milujem…poljupce nudim…

U teškim noćima suzama te budim…

 

Daljine ne postoje…

Tu si…pored mene…

Slijediš moje misli poput tužne sjene…

 

Daljine ne postoje…

Ne…ne postoje daljine…

Bit ćeš sa mnom dok život ne mine…

Bit ćeš sa mnom i Tamo gdje harfa svira…

U cvjetnom polju vječnoga mira…

 

Sretni ćemo biti

Što našli smo se ipak

Jer…nikad nije dušo kasno

Za sreće trenutak…

 

 

MORSKI VAL

Poželim…da sam morski val

Okrunjen pjenom

Uglazbljen vjetrom

Zanesen svjetlom…

Da…često poželim biti morski val

Što grli svaki kamen

Ohladi užeglu sunca zraku

Dotakne galeba u niskom letu…

…pa vođen nevidljivom strujom

otplovi dalje prema nepoznatom svijetu…

 

BORIT ĆU SE LJUDI

Kad tuga obujmi jer povrijede te ljudi

ogrtač prkosa navuci

s osmjehom na licu oduprijet se potrudi…

…ne prihvaćaj tugu, od toga ništa nemaš

a onima što ti zloćom bol nanose

poruči da se za njih uvijek spremaš

a bitke s njima samo pobjede donose…

Kad si sam sa sobom a nemoć ovlada

i proklinješ dan kada si rođen

ne dozvoli da te napusti nada

unutarnjom snagom budi vođen….

…nastavi dalje kao da ništa bilo nije

i ptica gnijezdo novo svije

kad oluja stari dom razbije…

…tako i sam krhotine svoje pometi

zauvijek im zametni trag

ne dozvoli da tvoju bol netko primijeti

a najmanje oni kojima si drag…

Doći će bolji dani…

…samo ustrajan budi…

…glasno sebi obećaj…

…dok dišem borit ću se ljudi!

 

 

 

 

SAN

…Usnula sam san, da…usnula sam jedan neobičan, nestvaran san…Djevojka duge, plave, lepršave kose i čarobnog osmjeha prišla mi je, uhvatila za ruku…osjetila sam neobičnu toplinu. Tihim, gotovo nečujnim glasom nalik udaljenom žuboru planinskog potoka reče: „ Zaželi nešto…imaš pravo samo na jednu želju.“ Grozničavo sam razmišljala…što sada…samo jedna želja…pa to je nemoguće…toliko toga bih htjela….Pogledala sam je, uronila u plavetnilo njenog pogleda…i…odjednom sam znala, da, znala sam što hoću… „ Reci “, tiho je nastavila, ne pomičući usne. Glasno…toliko glasno da sam se i sama iznenadila, izgovorim: „ Želim, tako žarko želim da barem jedan dan na čitavoj zemaljskoj kugli ljubav bude jedini osjećaj svima znan.“… „ Želiš li da to ovako izgleda? “ zapita, pa lagano zamahne rukom… pred očima mi se pojavi slika mnoštva ljudi…Držeći se čvrsto za ruke kao da su istkali mrežu i prekrili svaki centimetar našeg predivnog planeta…osjetila sam iskonsku snagu pozitivnih vibracija… „ Da, to je to! “ odgovorila sam…Usnula sam san ili možda nisam…ne znam….u svakom slučaju još uvijek čekam ostvarenje želje…nadam se da to i vi čekate…