Marija Kunjas

Rođena u Bihaću gdje sam završila srednju Ekonomsku školu.U zagreb sam došla nakon završetka škole 1976. i tu sam do danas.Oduvijek volim pisati i poeziju i prozu
BIBLIOGRAFIJA: Objavila sam svoje pjesme u 6 međunarodnih zbirci Kulture snova

***

SUSRET
Vidim te kako se rastapaš
dok ju gledaš pored sebe
i blistaš sjajem meni poznatim.
Onako lijepa i mirisna,
sva čula ti probudila,
osjećaje iz duše izmamila,
ljubav u tebe udahnula,
pa letiš do sedmog neba.
Visoko uzdignute glave
pokraj mene prolaziš
kao da ne poznaš me,
kao da me ni znao nisi.
Prođoh i ja pored tebe
i daškom vjetra kradom
malo ljubavi udahnuh.
Malo,sasvim malo,
tek toliko da ponovo
i ja u ljubav vjerujem…

***
LAŽLJIVA MAŠTA
Ja sam samo istrgnuti list
iz tvoje knjige života,
recikliran i uništen
da ti ne pokvari ugled
savršenog čovjeka.
Bila sam grijeh
tebi bezgrešnome,
mrlja u tvome životopisu,
još jedna od
žena koje si volio.
Evo…i opet sebe lažem..
Lažem
da sam tebi
nekad nešto bila
pa bi mi posvetio
čak cijeli jedan list
tvoje knjige života.
Opet me zavela
moja lažljiva mašta..

***
DRUGAČIJA
Moja glava je nepresušna riznica
maštanja,neostvarenih iluzija
satkanih od želja,nadanja,vjerovanja,
od tajni koje nikome ne govorim.
Ja,ovakva brbljiva, šutim
od straha da ne povrijedim,
a rekla bih,vrisnula,izdala,
ali izdala bih i samu sebe.
Izdajnik još nikad nisam bila.
Ja sam zarobljenica svoje duše
i lažem da sebe dobro poznam.
Ima u meni nešto crno
što bojim svijetlom bojom
da se ne primijeti izvana,
nešto što samo ja vidim
kad naletim na ogledalo
i ugledam istinu u očima.
Zato često bježim u maštu,
iluzijama hranim svoj ego.
Tamo sam sretna,vesela,
tamo sam sve što trebam biti.
Drugačija?..mislim da nisam.
Ja sam samo obična žena
u borbi za preživljavanjem..

***
KAPI SJEĆANJA
Jednom ću te počastiti
svojom tišinom
da čuješ sve moje
skrivene misli,
a dotle te častim sjećanjima,
kap po kap doziranim
u mojim pjesmama.
Kapljica po kapljica
biti će dovoljna da
moju tišinu razumIješ…

***
SJEĆANJA
U mojim pjesmama kapi sjećanja
bude u meni sve uspavano,
skriveno od drugih,od sebe.
Godinama zakopano duboko,
otkopavam lakoćom sjećanja,
olovkom od kapljica stvaram
more..more sjećanja,svjesno
budeći ponekad tugu,ali
uglavnom mi osmjeh donesu..
Probudim nostalgične snove,
ali ja volim sanjati,sjećati se
pa jutrom iste proživim budna
ponovo i iznova jer tako živim,
tako mi je lakše biti nasmijana,
onakva kakvu me poznajete,
onakva kakva ja zaista jesam.
Sretna i zadovoljna žena
počašćena najljepšom ljubavi,,
onoj u pjesmama opjevanoj
što se jednom u životu rodi,
ljubavi u srcu zaključanoj
skrivenu od svih,i od tebe…
Kroz kapljice mojih sjećanja
ja opet uživam u ljubavi..