Marijana Marinić-Kragić

2Biografija:

Rođena sam u Splitu 1981.godine gdje sam završila Školu likovnih umjetnosti te stručni studij turizma na Ekonomskom fakultetu. Pjesme sam pisala u srednjoj školi, od kojih su neke objavljene u školskim časopisima.Nastavila sam pisati te su moje dvije pjesme objavljene u zbirci pjesama “Igračka vjetrova” 2006. Još nekoliko mojih pjesama je objavljeno u zajedničkim zbirkama pjesama. Osim pisanja pjesama bavim se i slikanjem te sam član likovne udruge “Emanuel Vidović” u Splitu.

Bibliografija:

Zajedničke zbirke pjesama: “Igračka vjetrova” 2006., “More na dlanu” 2012. i 2015.,”Antologija facebook pjesnika 2015.

LIJEPO JE SVITANJE

Lijepo je svitanje
Lijepe su zrake sunca
Lijep je odsjaj iz vrapčevog oka
Što tako divno svjetluca

A još je ljepša pjesma koja
Se čuje
I kaže da još ljepše će biti
Sutra

Lijepa je ljubav koja se
Ne hvasta
Već koja samo diše
I koja Bogu kaže:

“Hvala što disat ću sutra
Još više!”

 

 

 

 

ODLAZAK ILI DOLAZAK

Jednostavno tako je kako jeste
Jednostavno nije to što nije
Tko je otišao otišao je
Tko je došao došao je

Tko je što rekao rekao je
Tko je što učinio učinio je
I to će uvijek biti tako

Koga to vrijeđa neka ne brine
Neka se samo
Upita:
Jesam li otišao ili došao!?

 

 

KRATKI SPOJ

Pa gdje su svjetla što
Do maloprije
Obasjavala su stazu!?

Pa gdje su putokazi što
Vidjet se ne mogu
Bez pravilno usmjerenih
Zraka
Što ih mlad mjesec ne može
Usmjeriti
Kako je potrebno
Izgubljenima u mraku!?

Zašto su ostali sami u tami
A ne znaju da i u tami su zajedno!?

Zašto im netko ne kaže
Da je samo nastao
Kratki spoj!?

 

 

 

RAZGOVOR S MJESECOM

Sunce je zašlo i noć je pala
Ugledah tada mjeseca sjaj
Što zrcali se u rijeci koja
Od prašume me strašne odvaja
Od prašume u kojoj obitavaju
Paklena bića zla
Koja i ne znaju da voljom svojom
Nikada ne napuštaju doba ratova
I pitam mjesec: “Mjeseče, o Mjeseče,
Reci mi sad, jesam li ja od svega toga
Što prašuma krije slobodna!?
Jesu li djeca moja pod okriljem mojim
Potpuno sigurna!?”
Mjesec zablista jače no inače
I kaže mi tad:
“Rijeka koju vidiš da teče
I više se nego što oko vidjeti može
Brzo kreće, o da,
Rijeka koju vidiš između svjetova,
Između sila rata i mira
Ne može nikako biti prijeđena
I zato, dušo, od rata si slobodna
I djeca tvoja potpuno sigurna
Pod okriljem svjetova koje ti stvaraš
Silama mudrosti, mira
Ljubavi i slavljenja
Veselja, radosti, božanskog svitanja!
Ne boj se! Bog reče, a tebi
Rekoh ja, Bog ti šalje ovaj sjaj
Što gledajući me vidiš ga
Da svaki put kad zasjam i ja
Zadiviš se što Stvoritelj sve stvori,
Laka ti noć, Bog ljubi te, znaj!”
“hvala ti, Mjeseče!”, rekoh ja,
“Laka noć i tebi i sretno sjaj!”

 

 

O ROSI

Vidim kapljice kiše
Iz očiju Tvojih sivih

Vidim
Iz očiju Tvojih
Kapnula bisera dva

Vidim oči Tvoje
Traže pogled moj
Da uhvate ga
I da ne puštaju ga

Vidim Ti me trebaš
I Tebe trebam ja

Taj kojega trebam
Baš meni
Svoju bol
I radost povjerava

I kako onda
Da se ne predam Ja?

Kako da se ne predam
Tebi i tim Tvojim
Čudesnim očima?

Moje oči
Gledaju Tvoje
Udubljuju se u njih
I putuju kroz njih

Kao kroz tunel
Na kraju kojega
Svjetlo sija iz njih

Iz očiju Tvojih
Sivih
Dirljivih
Čudesnih

Kišno nebo se
Stvara

Stvara se
Nebo beskrajno

Oblačno nebo
Sivo čudesno
A sve iz očiju tih

Svašta nastaje
Svašta stvara se

Ali Svjetlo gdje je?
Gdje opet vidjeh ga?

Pogledah
Iza kišnog oblaka

I vidjeh
Svjetlo
Blista doista

Vidjeh da tamo
Iza kišnog oblaka
Vidjeh da tamo
I dalje si doista

Ostani tu
Sa mnom
Dok kiša pada

I kada prestane
I kada Sunce sja

Ostani sa mnom
I s Tobom bit ću ja

Rastati se nećemo
Nikada
Nikada