Miranda Škalamera Verbanac

Biografija:
Rođena 18.07.1969. godine u Puli od oca Maria Rocca i majke Anice Danice. Svoje je djetinjstvo provela u Velim Goljima, a zatim na Vinežu (Labin) gdje i danas živi sa obitelji. Osnovnu školu i dio srednje pohađala je u Labinu te zadnju godinu srednjoškolskog obrazovanja u Rijeci. Po zanimanju je strojarski tehnički crtač. Doškolovala se za turističkog pratitelja, njegovateljicu i refleksologa. Radi pri Istarskim domovima zdravlja, a sklonost prema poeziji gaji još od školskih dana. Piše poeziju i kratke priče za djecu i odrasle na standardnom hrvatskom jeziku i svom obožavanom dijalektu cakavici. Upravo je njezin sin Marion Dominik bio njezina prva vjerna publika od najranijih dana i stoga je odlučila objaviti 2014. godine svoju prvu dječju slikovnicu na cakavici pod nazivom “Moje prve domoće besedi” , potom 2015. godine “Lesica Tancunica i Domicine kokoši” te 2016. godine “Zec Rojskić va Aninen kapuze”. Smatra kako je upravo među najmlađima “najplodnije tlo” u svrhu očuvanja, promicanja i njegovanja izvornog govora njezinoga labinskoga podneblja.
Njezina poezija uvrštena je u više zajedničkih zbirki 2015. godine”Tebi pjesmom za Valentinovo”, “Merlići od ca”, “Kao čvorom more na dlanu svezan stihom”, “Isprepleteni dušama stiha”, zatim 2016. godine “Tebi ljubavi za Valentinovo”, “More na dlanu u pjeni stihova” te 2017. godine u zajedničkoj zbirci “Valentinovo u lepršavim stihovima” i “Ćakuloda na Turjone”.
Članica je RKUD-a “Rudar” iz Raše te je u sklopu djelovanja istoga moderirala folklorno kulturne manifestacije “Labinske konti 2016” i “Labinjonski armonikaši 2016″, a svojom je poezijom unišla kroz vrata ” Hrvatskoga sabora kulture”, visoke kulturne ustanove u RH dobivši njihovo priznanje u srpnju 2016. godine za poeziju “Rikam življenja”.
Neumornog pjesničkog i stvaralačkog duha gostovala je u više osnovnih škola i dječjih vrtića svoje labinštine približivši najmlađima svoja djela upravo realizirana za njih, a uz dužnu zahvalnost Josipa Pina Knapića i Rine Miletić, labinskih pjesnika. Na inicijativu drage pjesnikinje Nede Milenkovski sudjelovala je u nizu pjesničkih natječaja “Ca je ča”, “Verši na šterni”, “Susret riječi -Bedekovčina”, “Jesen na Grobinšćini” “Najljepša domoljubna pjesma – Vukovar”, “Gradska knjižnica Solin” i više godina na natječajima “Grada Krka”. Osobito je veseli kada može nastupiti u humanitarne svrhe. Za doprinos u radu i djelovanju na očuvanju dijalektalne riječi, 2014. godine izabrana je za Osobu godine.

***
VOLJENI

Čekam te na kopnu
želim ti proći
prstima kroz kosu
obavit te u struku
i spustit ti poljubac na
na usnu.

***
JA I TI

Hvatam vrijeme
i zbrajam sve u
glavi.
Brišem trenutke tuge.
Želim uhvatiti leptir na
latici ruže,
pticu u letu,
oblak na nebu,
toplu zraku žarkog
sunca.
Uhvatiti mene i tebe,
podvući crtu
u našem životu,
otvoriti novu stranicu
ljubavi, topline i strasti.
Tebe sam izabrao i
s tobom hvatam
nadolazeće vrijeme.

(posvećeno Ingrid i Damiru)

***
MOJA PJESMA

U sredini moga života
stoji jedna zgoda,
ljubih, ljubim
i za onim čeznem
što mi krvlju puni vene,
što mi srce živo kuca
i što me budnom dugo u
noć zaokuplja,
APSTRAKCIJA

***

GRUBIJANOVA LJUBAV

Hladni trnci tijelom mi gmižu,
sante leda plutaju mi dušom,
srce se lomi u komadiće kristala.
Ostavljena žena ja sam usred ljubavnoga bala.
Voljela sam cijelim bićem jednog grubijana,
čovjeka bez duše,preplanula lica,
usana sa svjetske naslovnice.
Srce moje pokušava da ga izbriše.
Stazama sam gorke ljubavi sa njime prošla
i sva moja nadanja i čežnje u trenu mi
se ruše i brišu.
Ostavljena žena ja sam usred započete priče,
neispunjene ljubavi i rugobne grubijanove duše.
Pustim stazama i mislima sada kročim,
ranjena, slomljena i uplakana lica,
neispunjene ljubavi,neuzvraćenih osjećaja
rugobne grubijanove duše.
Na srebrnoj plitici moje nutrine ostati će zauvijek
zapisana ljubav jednog grubijana.

***

ANO

Tako ljupko
harmonično
idilično
nostalgično
romantično
ljubavno
nježno
božanstveno
privrženo
toplo i
jednostavno
ANO

***

LEPRŠAVI

Okrilje moje meke ružičaste duše
zastore svoje odmiče,
tebi ih jedini moj podastire.
Lepršavim te prozvah
jer unio si titraje u srce moje.
Iako te odavno upoznah
kad dijete još bijah,
putovi nas života razdvojiše ,
na čudan način nas opet spojiše.
Lepršavo se približavaš i odmičeš,
kriva je kriva tvoja nemirna duša,
dok svemir nas spaja,
a stvarnost naših života razdvaja.
Lepršavi, srcu mom prirastao si
kao najljepši biser školjci
i pokušavaš prepoznati valove moje duše.
Zastore ti svilene odmičem da
sigurno u nju uđeš,
da zvijezdama okrunimo nas dvoje,
lepršavu ti dječju dušu primim,
u mirnu luku te usidrim,
bonacom ljubavi crveni tepih
prostrem za nas dvoje
i prsti se isprepletu, pogledi susretnu,
a usne nam se spoje u dugine boje.
Lepršavi ti doista postojiš,
najdraži ljudski stvore
ni zlato ni srebro nemaju vrijednost tvoju.
Lepršavi, tamnih očiju,
kuštrave kose, dugih prstiju
jedino ti pokrećeš leptiriće moje nutrine.
Hvala nebesima što postojiš
moje najdraže biće.

***
GRADE MOJ

Ulicama tvojim koračam,
mislima mi prolaze sjećanja,
kada bi svaki kamen tvoj
imao usta da progovori,
koliko je ljubavi,tuge, muke,
bijede i sreće
zapisano u prošlosti tvojoj.
Prkosiš vremenu svakojakom,
dostojan svjedok bio si
slavnih, bijednih i svih ostalih.
Vječno i spokojno dat ćeš
svoj pečat i budućim.
O grade moj, svjedok bit ćeš jedini
da i mi smo svoje stope utrli tu.
U prolazu pokoji žitelj tvoj
upitat će se možda
koliko je ljubavi, tuge, muke,
bijede i sreće zapisano
u svakom kamenu tvom.
Odgovor mu nećeš moći dati
jer usne će tvoje
biti tvrde i hladne kao sad,
al djela će možda ostaviti jedini pravi trag.
O grade moj, o grade moj
svaki kamen tvoj
postati će svjedok nijem
da i mi smo utrli stope jednom tu.

***

TIŠINO, TUGO

Tišino, tugo
kraljice noći
u okrilje vaše
duša moja
će poći.
Noći što
predamnom
zjapiš
kraja ti nema.
Tišino, tugo
zakrili nad
kuglom,
krik je tvoj jači,
sablazan neda
duši umaći.
Tišino, tugo
kriči, viči
al sa zorom
nestat će
tvoje moći.

***

DA SON JA CA SI TI

Da son ja ca si ti
i ti da si ca son ja
nebi prišlo do vega.
Da son ja ca si ti
i ti da si ca son ja
biš bi pito ku se more to.
Da son ja ca si ti
i ti da si ca son ja
bi bilo cuda bolje
dogo je sada.
Da son ja ca si ti,
ali ti nisi ca son ja
pa nemoremo više
nanke gunat.

***

RIKAM ŽIVLJENJA

Od rikama do rikama
življenje naše gre,
kad konca finega od svili prefali
si na sto muk se frmojo,
ma vreda se snojdo
i magari drugi kolor duperujo
da čentrin našega življenja napred rikamujo.
Rikam do rikama koloron i fantažijož
s kući va kućo pasuje z verico se vižuje
i kolori tako kambijuje.
Ca bi bilo življenje
bez rikama ka se rikamuje?