Mirjana Kolarek Karakaš

Commercial Photography

KRATKA BIOGRAFIJA:
Rođena u Vratnu Donjem pokraj Varaždina. Osnovnu školu i Gimnaziju završila u Varaždinu, Medicinski fakultet na Zagrebačkom sveučilištu. Specijalizirala pedijatriju. Završila I. stupanj poslijediplomskog studija ” Zaštita majke i djeteta”. Obavlja privatnu specijalističku pedijatrijsku praksu u ugovornom odnosu s HZZO. Obavljala dužnost dopredsjednice Hrvatskog pedijatrijskog društva i dopredsjednice Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju. Predaje na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, studij sestrinstva, kolegij pedijatrija.
Članica Povjerenstva za pedijatriju Ministarstva zdravstva.
Udana, majka dvoje djece.

BIBLIOGRAFIJA:
Svojim pjesmama sudjelovala u više zajedničkih zbirki. Objavila dvije samostalne zbirke pjesama, ” Prva violina” i ” Kraljica snova”

***
NA NOVO OBOJENA SUDBINA

Mirisom ljubavi okupana mašta

Otvara ladice zaspalih želja

Lutam hodnicima

novo obojene sudbine

Nečujni snovi dižu se na prste

Ulazim u svaku sobu

Uspomene njišu kolijevku

S prozora skidam svilene zavjese

U kut bacam bijele rukavice

Na zidu požutjele fotografije

Nagrade i kazne

Dobre i manje dobre odluke

Na jastuku ruža, zanosno crvena

Još venama teče krv starih ratnika

Duša traži krilo dobroga anđela

Brišem paučinu s ruba mjeseca

Osjećam strast među brezama

Nemir bez trajanja, dodir bez dodira

Usne naslonjene na obraz nove prilike

Putuju riječi u šumu školjke

Čujem kako kažeš

Nikada neću odustati od tebe

Riječi su kao vjetar

Stalno mijenjaju mjesto stanovanja

Teško je pratiti ritam srca

Kiša nesanih noći isprala tugu

Zaustavljam vlak u krivom smjeru

Odvajam vagone zalutale u vremenu

Ljudima u prolazu skidam masku

Ne zatvaraj vrata proljetnom vjetru

Srce pamti staru adresu…

***

ŽIVOT BEZ POTPISA

Kada istinu tražiš, srcu zavaraj trag

Nedaj da boli, netko njemu drag.

Što su ti trebale, ove drhtave kapi

tek ispijene rose,

na usnama izgubljenih proljeća?

Zaustavljen dah, pred loše odigranim

predstavama spuštenih zastora,

crveni baršun u dodiru starih

prašnjavih podova?

Dok glazba tiho svira, ne budeći san,

“ljubavi bez kraja”

Treperiš u procjepu želja i snova

Paučinu skidaš, s nekih davnih zavjeta

Požuda kleči, pred molitvom ognjišta

Prodala si dušu,

za malo zemaljske strasti,

ljubav praznoga srca, ruke bez časti.

Mijenjaš srce za neopjevane pjesme,

zvijezde bez sjaja, obećanja

suzom omotana.

Oproštajno pismo na pragu nesanih noći

Prazan list papira, govor bez riječi

Na stolu rastanka,vino istine u ispijenoj čaši

Bol srušenih zidova, odlazi poljem

opojnih makova

Pramen crne kose, na jastuku starih zabluda,

i dalje pozdravlja ptice, koje lete nikuda.

Platno slikara, miriše na život

,,,bez potpisa!

***

NOĆAS ĆU BITI SRETNA

Ne dozivaj tugu, previše je ima

Upali prvu svijeću, starim ljubavima

Otvori srce ptici, boje bijelih krila

Nestani pod oblakom, nedozrelih želja

Mala, snježna pahulja, baš je noćas pala

Zadrhtala duša, strast potekla venama

Tvoj me pogled čuva, starih zabluda

Osjetila sam vatru tajnih hodnika

Otvorio se prozor, leti plava ptica

Tvoja sam princeza, iz najljepših priča

Moje ime pleše, na tvojim usnama

U očima sjaji slatka, mala trešnjica

Moje tijelo dušom, glazbu doziva

Zaustavlja vjetar krošnjom snenih breza

Ne otvaraj srce, dok padaju kiše

Isprati će ljubav, na putu da traje

Ne otvaraj srce, sve dok zvijezde šute

Tamno je nebo, kraj livade cvjetne

Tvoje ruke grle, snove ispod svile

Bijelo lice anđela, mladi mjesec grije

I dok rana zvijezda, odnosi sve tuge

Noćas ću biti sretna, samo za tebe!