Mirjana Pejak Peki

Biografija:

Ja sam Pejak Mirjana (Peki), rođena sam 06.05.1962. godine u Sisku gdje i sada živim. Poeziju i prozu doživljavam i pišem od 15-te godine. Po struci sam ekonomist za unutarnju i vanjsku trgovinu, radim u jedinici lokalne samouprave Grad Sisak u Sisku.

Bibliografija:

Objavljivana djela u Hrvatskoj i u međunarodnim zbirkama. Piše ljubavnu poeziju, poeziju socijalne i duhovne tematike, prozu, a posebno izdvaja dječju poeziju i prozu.

Očaravanje-Zrna-slova-moje-majke

ZRELOST

Poklanjam ti skromnu realnost
dok ispijaš posljednju kap
iza posljednje kapi već ispijenog pića
dok citiram život koji živim
„nadam se“…

Realnu istinu
neću moći uvijek objasniti
ali violina
ona zna i može
prvi puta kada žica zatitra
ulaguje se staroj glazbi
prodire duboko
daruje dodir toplog dna
u kojem vlada potpuna sreća
čuvana
bliska poeziji.

Davno,
znala sam
bogata ljudskom zrelosti
da svaki trenutak prođe i
prije nego pomisliš,
zaustavi se prestankom disanja
tad ispravljamo grešku za greškom
i brinemo za njih…

Živ mi bio čovječe!

ŽIVOT…

Netko je jednom rekao
„ snove je potrebno ostvariti“
a pitam se
tko je ukrao moj život , a nije pitao čiji je?

Pitanja koja nemaju smisla , ne pitaju se
oronule godine puta ne znaju
niti da li su trajale,
proživjele,
a u prahu nestaju.

Kamo da ih smjestim?
kada ih gomila razvlači u nedogled
u svoj život postavlja kao spomenike
pod kojim nikada cvijet ne ostavlja.

U utrobi stvara se život,
kada ugleda prvu svjetlost zažali
makar niti riječ ne progovori
pokušava se vratiti u toplinu gdje je nastao
jer ako ostane
otrgnut kao list sa grane što prvim snijegom trune
mora ustati
prohodati kao svako biće,
uspraviti tijelo pogledom do neba,
moliti i suze poklanjati,
a pita se
zašto se rodi
u životu gdje ništa nije sveto.

ŽAR TRENUTKA

Ne vjeruješ u postojanje granice življenja
izgubljenu moć
klonulu pored puta
kad napuste je svi
ni u beživotno tijelo ne vjeruješ,
hladnu ruku s užarenim čelikom
kad životu presudi

Ne vjeruješ,
da cirkus slavi postojanje života
pokoran jauk prividnog veselja
tad odlazi ka nebu,
a stegnuto grlo ne poziva pridošlice
izmamljenom dobrodošlicom,
jer ne dolaze iz razloga što je red
već zbog toga što žele

A tko će žaliti hladne udove
tražiti odgovor na pitanje: „zašto?“
kad sve je ostalo u žaru čelika,
u tom jednom trenutku?

Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow.Quantum.Xm)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *