Mirjana Roguljić

mirjana-roguljic

Biografija

Mirjana Roguljić, profesorica engleskog i talijanskog, živim u Splitu, radim u nastavi, isto tako dizajniram i specijalističke tečajeve, ljubitelj sam umjetničkih žanrova – književnosti, filmske umjetnosti.
Volim sve što mi djeluje dobro na inspiraciju – od prirode, putovanja, ljudi, proze, poezije, filma, memoara, biografija do članstva u kulturno književnih udruga kao što je Kultura snova, Vlaho Bukovac, Kino Klub Split, Kulturno društvo Trilj. U prošlosti sam se okušala i kao osnivač književne udruge KUlturKURIKU.
Pišem za svoju dušu scenarije, članke, osvrte, pjesme, crtice, priče, napisala sam i roman o neobičnom prijateljstvu i platonskoj ljubavi. Tematika je raznovrsna, socijalne teme, političke, filozofske-egzistencijalne, lirsko-ljubavne, obične svakodnevne, životne priče itd. Ništa za sada ne objavljujem. Možda dođe vrijeme i za to. Nikad se ne zna.
Nemam nekih uzora, inspirira me sve što je lijepo napisano i što daje jaku poruku u bilo kojem smislu. Iako, uvijek rado izrecitiram Jesenjina.

Pjesme

MIR
Kad prođe nas oluje bijes,
uzavreli žar i vjetra huk,
znat cemo tada sve.
Zavladat će mir
i nastat će muk.
I duša tada mirom ce proći,
trazit će tajne istinom puta.
Znat ćemo kamo
i znat ćemo kako
stati, da se ne zaluta.
Tada ćeš vidjet čisto lice sreće,
kristalni sjaj, vrtloga raj.
Bit će ti jasno
da je smiraj glasnik
a ludih sanja kraj.
Prigrli ga snažno, isplači ga tad.
Taj mir je tvoja krošnja,
zelenih polja pjev,
vode i zemlje cvrkut,
lastavičja prošnja.

KIŠNA VEČER I SJEĆANJA
Kiša!
Vaše veličanstvo, uđite!
Kako je samo znala
Da noćas treba doći.
Da opere svu ovu bol
Prljavu i snažnu.
Kako je samo znala
Da mi noćas treba Prošlost
Ogromna kao uspomena
I daleka kao drveni kovčeg sjećanja.
Jer…
Noćas se previjam od sjećanja
Uplakanih od kiše.

JAHAČIMA CRNIH OBLAKA
Hej Dionize
Brate Apolonov
Entuzijastička ekstazo
Raskliktanog života
Razobručenih nagona
Pjesniče budnog znanja
Nasladi koji robuješ
Ti koji lišavaš sjete
Vina i pjesme
Daj nam!

***

BOLNICE
Kad ti bolnice postanu stvarnost gledaš ljude i događaje iz bijele perspektive. I mirisi postanu opojno bijeli. I dodir je nekako bjelkast. Sa nijansama ljepljivog znoja. Ljudi koji migolje po hodnicima nisu ti više u zoni sumraka, bliske smrti… Oni su ti tajni saučesnici… Skoro da ne namigujete jedni drugima.. A bolnički mali bogovi u bijelom nisu ti više smrtni neprijatelji..
Nekako se ne usuđuješ prezirati ih ni kritizirati.. I oni su ti tajni saučesnici…u dobru i zlu.
Postajete jedna velika bolnička obitelj, omeđeni ste istim bijelim zidovima…
Bolnickim… Bolnica…Bol…Bijela Bol…

DINKINA ČESTITKA
Dinka vam je jedna osoba koja se nikad ne eksponira. Ona ne voli da je hvale. I ne voli da joj laskate. Ne voli ni kad joj pretjerano zahvaljujete. 
Ona voli smijeh, dobre ljude, moli za sve ljude koji trebaju pomoć. Pomaže ne očekujući zahvalnost. Ona ne pomaže samo mojoj mami. 
Ali ja vam moram otkriti tajnu čestitke koju moja mama čuva trenutno u ladici ormarića u bolnici. Trenutno je još uvijek tamo..čeka operaciju danas u 11.
Ta čestitka je njoj svetinja. Čestitka u kojoj naša Dinka želi da joj Bog pomogne i u kojoj piše da će moliti za nju i da zna da ce biti sve dobro.
Čitala je mama tu čestitku i svojoj kolegici u sobi i našoj Daniri i svima.
Ja sam joj morala pokupiti sinoć stvari prije operacije.
Rekla je…Ostavi mi Dinkinu čestitku!

MIRIS KAVE
Koji snažan osjećaj jutros. Kao nikad. Još ležim u krevetu – kad odjednom, u jednom jedinom trenutku i jednom jedinom naletu mirisa kave…cijeli moj život odvrti se…znate,ono, kao kad ste u smrtnoj situaciji, padate sa 10 kata i cijeli život u par sekundi se odvija 
Ali šta se meni sve upravo odvrtilo. Sjedenja ispred kuće uz kavu, ćakulanja ispod oraha dok blagi vjetar donosi i odnosi trenutak svježine.
Spremanje kave jutarnje u 10 uz zvuk vijesti i mog tate koji slabije čuje i pojačava vijesti.
Čekanje uz taj nostalgični zvuk jer mi u ovom trenutku i tata nedostaje, otišao on na put bez povratka, čekanje da se podigne kava do vrha da ne pokipi dok ostali sjede za stolom i smiju se razdragani i komentiraju.
Vratio mi je taj miris i puno toga sto se nije dogodilo, neke neobjašnjive slike i osjećaje. Neku dragost u srcu… Ono, kad ne znate zašto ali vam se plače…