Mladen Šimić

Mladen-Šimić

Biografija:

Mladen Šimić je rođen 1941 godine u Bosanskom Brodu , Republika Bosna i Hercegovina . U školu je počeo ići 1948 godine u Zenici . Godine 1951 seli se sa roditeljima u Novi Sad gdje završava gimnaziju 1960 godine i iste godine upisuje Građevinski fakultet – geodetski odsjek u Beogradu . Diplomirao je 1965 godine i iste godine ide u vojsku . Iz vojske se vraća 1966 godine i započinje raditi u geodetskoj struci sve do odlaska u mirovinu 2001 godine . Piše poeziju , prozu , feljtone , kritike i slika na računalu . Više piše po odlasku u mirovinu ali je pisao i ranije .

Bibliografija:

Poezija mu je objavljivana u časopisima ” Most ” Zavoda za kulturu Vojvodine iz Novog Sada i ” Klasje naših ravni ” iz Subotice . Također mu je poezija objavljivana u knjigama edicija ” Lira naiva ” Subotica , ” Preprekovo proljeće ” Novi Sad , “Arte stih” iz Beograda , Hrvatskog sabora kulture Zagreb , Webstilus kluba iz Zagreba , Rešetara , Književni klub iz Rijeke , izdavačke kuće Kultura snova iz Zagreba i drugdje . Proza mu je objavljivana u časopisu ” Klasje naših ravni ” koji izlazi u Subotici i u Večernjem listu iz Zagreba . Izdao je i povijesnu monografiju ” Odlazak i povratak Hrvata u Europu ” u kojoj iznosi svoje mišljenje i hipoteze o kretanju naroda koji danas žive na Balkanu i Europi . Izdao je i svoju drugu knjigu proze pod nazivom “Prohladno vrijeme” gdje su objavljene pripovijetke . Feljtone i kritike objavljuje na sajtu „Hrvatski glas-Berlin”i novinama koje izlaze svaki mjesec u Subotici pod nazivom “Hrvatske novine” .

Image0003

BUKA GRADA

Ljudi žure , velike zgrade zaklanjaju sunce ,
žvake na pločnicima , prljavi parkovi ,
najezda pikavaca , križarski pohod buke .
Šta tražim ? Masa gmiže , gledaju kineske krpice .

Vrište žute ženske vlasi , karmin dreči ,
nabusiti mladići pljuju i psuju .
Zadrigla masna lica sa izrazom gađenja ,
grane platana se čude , dernjava .

Najlonske vrećice i tašne se šetaju ,
Trulo voće , miris čevapčića ,
daj deset s lukom viču .

Daj meni kapučino , urlam ,
utegnuta konobarica ne čuje ,
gledam njenu mišićavu stražnjicu .
JORGOVANI

Jorgovani u daljini stoje , skrivaju boje svoje ,
sve nade moje ostaše u sijenu tamo , odoše ,
Žarko sunce prehodi , ševa pjeva , pada , odhodi .
Mali cvjet crveni , malina na usni , sve su to pusti sni .

Ograda , grm maleni , mala česma se presijava .
Tražim plavi smiraj , jorgovane moj zeleni ,
javi se šapatom meni , druže dragi sneni .
Šta traži lipa , dunjica moja , ostajte mi s Bogom .
Žuta piramida šalje mi poruku važnu ,
bistru vodu zelenu traži , zove .
Oblaci sivi , ne miješajte se u tu ljubav .
Neka poteče potok maleni , kapi rose se skrivaju .

Odžače crni šta tražiš tu , možda u očima blistavi sjaj ,
ali te dočeka tužna ptica , nemir u očima , avaj .
Krošnjo lipe prestani šutjeti ,
šta hoćeš , zahvalio sam ti se za ovaj dan .

MOJ OTAC

Proljeće došlo , zelena mlaka , djetinjstvo cijelo ,
Žabe pjevaju pjesmu ljubavnu u ždrilu ,
Drveni plotovi , glad , repa za jelo
Otac na fronti , smiraj u majčinom krilu .

Otišao si davno , prošlo vrijeme , riječi stale ,
Tuga samo željan sam tvojih riječi .
Trebaju mi tvoji savjeti , tvoje šale ,
Treba mi brižni pogled tvoj , tko to priječi ?

Ostali su pusti kolodvori , lokomotive ljepotice ,
Vagoni klokotavi , željezni puti sinji .
Sniježne zime , vijavice , ušutile ptice .
Pusti hladni peroni crvena svijetla u daljini .

Tvornički dimnjaci se dime , radnici garava lica ,
Proleteri , inteligencija , zrakoplovi crtaju dugu .
Sijač u polju , odmora nema , negdje pjeva ptica ,
Šamac-Sarajevo to je naša meta , završiti prugu .

Bicikl tvoj naglancani , podmazani , sjaji .
Skretnice štekću , brklje svijetle i pjevaju na glas .
Sedamdeset i dva dana , moje srce nešto taji ,
Mi gradimo prugu , pruga gradi nas .

BAKA KATA
Baka Kata je bila pomalo drukčija ali ipak se ne može reći da je imala bolji društveni položaj ili da je bila drukčije obučena od ostalih žena njenih godina . Imala je završenu osnovnu školu a to je značilo završenih četiri razreda i to da je ipak bila malo obrazovanija od njenih vršnjakinja . Vodila je obimnu prepisku sa rodbinom i prijateljima iako njeno poznavanje gramatike i pravopisa nije bilo besprijekorno . Ona je to znala ali ipak je rado pisala pisma i to joj nije padalo teško . Dobro je i ovako kako pišem i uvjek je ispričala priču kako je u doba njenog djetinjstva teško bilo ubijediti roditelje da puste u školu žensko dijete . Sva pisma je pisala kako je ona govorila ” tintiblaj ” olovkom a u to vrijeme i javni spisi su se mogli voditi samo tintom i tintiblaj olovkom . Vođenje spisa ovakvom vrstom olovke je imalo i tu prednost da se mogao lako ustanoviti gastronomski ukus pisca . Vidjele su se veće i manje mrlje od slanine , češnjaka , kukuruze , kobasica , luka , krvavice , šunke , crne kave , čaja i slično zavisno od ukusa pisca . Mogli su se čak i vidjeti otisci prstiju pisca tako da se onda moglo lako dokazati autorstvo a teško negirati . Mogli su se vidjeti i ostaci suza i drugih duševnih stanja iako možda mislite dragi čitaoci da pretjerujem . Pisanje običnom grafitnom olovkom smatralo se vražijom novotarijom kojom se služe neki umjetnici koji su udareni malo mokrom čarapom .
Jozo je volio svoju baku Katu a ona je to zasluživala . Bila je to jednostavna žena ali osjećajna i požrtvovana za svoje . Prema drugim ljudima je bila ljubazna ali malo rezervirana sa namjerom da ostvari neku korist a da ne bude prevarena . Neki dinar je uvjek Kati bio dobrodošao jer je dido sam radio a imali su troje djece . Dinara nije bilo baš puno jer je dido volio popiti a ostatak njegove plaće Kata je sakrivala i to najčešće među rubljem u ormanu . Da bi sastavila kraj sa krajem Kata je morala nešto i sama zaraditi . Koji je dobar način za dopunsku zaradu za domaćicu koja doduše ima nešto malo više vremena ali ne previše . Neke žene su i šile , znate onu narodnu : ” Sjela cura pa šije prid njom litra rakije ” ili onu lijepu starogradsku madžarsku pjesmu : ” Sjedila sam kraj mašine šila sam pitali me grenadiri čija sam ? ” . Baka je volila ovu drugu pjesmu naročito njen refren ” Maro , Marice mlada šnajderice izgori mi moje srce za tobom !” Ponekad bi kanula i koja suza pa je Jozo mislio da je pjesma imala neku tajnu vezu sa bakinom mladošću . Kata nije bila nadarena za šivenje i zbog toga je naročito cjenila krojačice . Ne može se reći da ona nikad nije ništa sašila . Ali u tom pogledu je bila samokritična prema djelima svojih ruku jer je govorila da se to može iskoristiti samo za strašila . E ipak je Kata pronašla dobar način za dopunsku zaradu . To je gajenje i prodaja povrća i voća .
Kuća je bila pored ceste zatim iza kuće dvorište a iza dvorišta velika i lijepa bašta . Bašta je bila uređena prema bakinoj zamisli a to je pokazivalo njen dobar smisao za uređenje prostora . Kokošinjac je bio uz radionicu lijevo tako da su koke gnojile veliki malinjak na koji je baka bila ponosna . Uz kokošinjac je bila štala naravno lijevo a po sredini je bio put kojim se razvozilo stajsko gnojivo lijevo i desno . Razvoz gnojiva je bio didin posao ali pošto se na njega nije baš moglo potpuno osloniti onda je taj posao često padao na Jozu . Jozo je bio lijepo zamoljen : ” Hajde Jozo dušo moja pomozi baki svojoj pa razvezi nekoliko kolica stajnjaka ! ” Jozo bi se obično bunio da to smrdi ali ” Ne smrde maline i rajčice drago dijete ” govorila je baka znajući Jozine slabosti . Iza štale odmah je bilo malo trave da se može Perava pripeti kada se nema puno vremena i kada je lijepo vrijeme . Krave su se mijenjale ali su sve nosile ime Perava tako da u tom pogledu nije trebalo puno napinjati mozak .
Iza travnjaka lijevo počinjao je cvijetnjak koji se protezao sve do kraja do sokaka . U cvijetnjaku su bile samo dvije voćke višnja i kruška i Jozo je dugo mislio da je to slučajno ali nije bilo tako . Neko cvijeće je podnosilo sjenku a neko ne . Najviše je bilo raznobojnih krizantema i drugog cvijeća za rezanje a na Jozinu žalost malo ruža . Krizanteme su bile dobra zarada ujesen kada počinju pohodi na groblja . Baka se radovala kiši jer zaliva njeno cvijeće i povrće a ako nije bilo kiše moralo se svaki dan zalivati . To se radilo samo uveče poslije zalaska sunca i nikako po lišću već samo na korijen . Kata je imala uzor u gajenju cvijeća a to je bila stara i debela Njemica Majerovica . To je bio pomalo i nedostižan uzor jer je cvijeća Majerovice bilo stvarno krasno . Baka Kata je Majerovicu oslovljavala sa kumo , nisu bile nikakve kume ali je to bilo iz prijateljstva .
Desno naspram kokošinjca bio je pčelinjak a iza njega opet travnjak naspram već pomenutog lijevo . Ali razlika je postojala , ovaj se kosio i tu Perava nikad nije bila pripinjana. Iza travnjaka počinjao je povrtnjak pa opet sve do sokaka . U povrtnjaku je bila jedna trešnja i jedna kajsija opet po bakinom ukusu jer za šljive uopće nije marila .
Povrće je bilo za prodaju a tržnice u blizini nije bilo . Baka Kata je u pogledu trgovine pokazivala talenat kao da je arapski trgovac . U 14 sati svakog dana bi se čula tvornička sirena a radnice domaćice su svraćale i kupovale povrće i voće . Kod bake je povrće bilo čak i malo skuplje nego na tržnici što je naravno bilo primjećeno . A odgovor je uvijek bio isti : „ Gospodična pa vi izvolite pa kupite tamo ! „ a do tržnice je bilo per kilometara .

Petrovaradin 19.siječanj 2007 Mladen Šimić

MIRIS BENZINA
Nalazim se u jednoj oronuloj kući . Ona jest vani bijela ali je žbuka dosta otpala ali ne toliko da bi bilo sumnje da se radi o bijeloj kući . U redu neka je bijela , to mi ne smeta ali mi smeta što su prozori tako visoko pod samim krovom . Pomišljam da vlasnici koji su je gradili i nisu baš voljeli ljude . Jer inače zašto bi prozore postavljali tako visoko ? Da ne vide druge ljude ili da drugi ljudi ne vide njih ? Pa nije mi baš drago što se nalazim u toj kući i to još spavam u krevetu . Doduše krevetnina je čista ali namještaja u sobi gotovo da i nema . Možda su vlasnici siromašni pa to im i ne bih trebao zamjeriti a kamoli reći . Čujem ja njih kako razgovaraju u kuhinji i piju kavu . Možda i nisu tako loši ljudi kad su me primili na konak . Bez ikakve sumnje je to da sam bio jako umoran i da mi je ovo spavanje bilo potrebno . Samo nikako mi nije jasno kako sam upoznao ove ljude ? Ulaze u sobu žena i muškarac i provjeravaju da li još spavam . Pretvaram se da spavam , držim zatvorene oči i duboko dišem . Da bih bio uvjerljiviji mrmljam ne bi li se sažalili nad mnom ako imaju loše namjere . Smiju se , dobro je mislim ja i okrećem se na drugu stranu a oni izlaze .
Osjećam jak miris benzina i udišem ga punim plućima . Dobro je , dobro je mislim u sebi . Ne moram da se upoznajem i možda čak raspravljam sa nepoznatim ljudima . To je samo san jasno mi je a nalazim se u bakinoj i djedovoj kući . Miris benzina je taj znak . Volim miris benzina a ovdje ga ima u izobilju . Ulazi moj djed i loži vatru . Ugodno je toplo . Opet se pretvaram da spavam ne da bih izbjegao razgovor sa djedom već da bih porazmislio malo o snu . Poslije razgovora sa djedom to ne bi bilo moguće jer je on malo podrugljiv a i san se brzo zaboravi . A zašto mi je važan taj san . Pa naravno jasno mi je da je to zbog Ivke . Prema snu je očito da sam zabrinut zbog Ivke a nekih velikih razloga za zabrinutost nemam . Ivka nije loša djevojka a nije ni ružna . Nije ljepotica sa holivudskih ekrana ali stvarno nije ružna . Ljepotica iz američkih filmova u ovom selu nema a kako ih i može biti u malom slavonskom selu . Šta bi one ovdje radile ? Ne bi valjda muzle krave a to rade ovdje i djevojke i snaše . Ne bi one nikad ni pristale da muzu krave , mislim naravno na holivudske ljepotice . Vrištale bi i greble ako bi ih neko na to prisiljavao . Ivku niko ne prisiljava i ona se čak i smije kad muze krave . Meni je rekla da voli to . Ja baš ne vjerujem da netko može voljeti mužu krava . Možda se ona meni podsmijeva jer ja studiram u Zagrebu ekonomiju . Jer ove seoske djevojke misle da su gradski dečki mekušci i dosadni . Nikada ne podvriskuju i ne nose nakrivljene šešire . To je ipak samo moja pretpostavka jer mi Ivka nikada nije rekla da ne voli gradske dečke . Stvarno mi nikada to nije rekla . Ala sam ja glup i kako nezrelo razmišljam . Ivka ide u srednju poljoprivrednu školu a za smjer je nisam pitao . Stvarno nije ružna djevojka to niko ne može reći . Nije visoka već je srednjeg rasta . Ima smeđu kosu i iste takve oči a nosi šiške skoro do obrva . Na te njene dugačke šiške neki zbijaju šale u selu a meni se baš dopadaju . Ljutim se kad pričaju o njenim šiškama ali ona ne , ona se samo smije .- Došlo pismo iz Bosne da se šiške ne nose a ja nosim pa nosim pa se sve ponosim – . To je pjesma koja se ovdje u selu pjeva doduše jako rijetko a i to je Ivkina najdraža pjesma .
Ustajem a u kuhinji me čeka crna kava . Baka kaže da čuje da sam se probudio i da se po krevetu meškoljim . Ustvari čuje se stari drveni krevet koji škripi . Ali udoban je nema šta . Pijem kavu i dalje nastavljam razmišljati o Ivki . – Nešto si zamišljen jutros – kaže baka . – Brinem se za ispite – odgovaram . Ivka ima lijepe noge i to ona zna pa nosi malo kraće suknje . Nije to jako kratko ali bi mogle biti malo dulje . Kad sjedi prekrsti noge pa joj se ponekad vidi jedno ili oba koljena pa čak i dio butine . Ivka ne puši i ne pije kavu , kaže da to ne voli . Kaže da voli čokoladu i tortu . Čokolada u redu i ja je volim ali tortu ? Tortu nikako ne podnosim . Više volim sitne kolače . Ivka stanuje na drugom kraju sela ali to nije problem . Često tuda prolazim jer idem u naš vinograd . Ne volim baš da kopam vinograd ali u zadnje vrijeme sve više pomažem baki i djedu jer su već stari . Ivka mi kaže da mi lijepo stoji motika na ramenu i smije se . Nije baš duhovito ali ja to odšutim . A ne , ne muze Ivka kravu svaki dan već pomaže majci ponekad . Najviše je vidim u bašti kako plijevi . Uvijek mi mahne rukom kad prolazim .
Popio sam kavu pa izlazim u dvorište . Doručkovaću malo kasnije iako me baka nudi . Lijep je danas dan iako je hladno . Sunčano je i vedro . Pas me dočekuje veselim lavežom i mahanjem repa . Draga je to životinja . Kokoši su svuda okolo , čeprkaju .Uglavnom sve kokoši su različite po boji a pjevac je crven . Pitao sam djeda zašto i kokoši nisu crvene kao pjevac a on se poče smijati . – Ti Tomislave svašta pitaš pa stvarno ne znam šta da ti odgovorim – . Trave još ima po dvorištu i bašti iako je duboka jesen . Čak izgleda lijepo , čak i ljepše nego ljeti . Djed je to dobro pokosio . Lišće je skoro potpuno otpalo . Ipak ima ga još pomalo na drveću i voćkama pa pitam baku zašto nije sve lišće opalo dole . – Neka opada kad mu se sviđa – reče mi baka . Svinje jako grokću i cvile . – Treba da ih nahraniš kažem djedu – . Ovogodišnje svinje su stalno gladne , nahranio sam ih ali opet skiče . Nikad nisam imao ovakve svinje – . – Dobro je da su gladne a to znači da su zdrave – kaže baka – . – Idem da obiđem vinograd – kažem djedu . – Znaš šta Tomo u ovo doba ga i ne treba puno obilaziti – reče . Ipak odlazim u vinograd . Dvije kuće prije Ivkine zaustavlja me Zvonko . On je stariji od mene puno možda 20 godina i ima ženu i puno djece . Kažu za njega da voli da popije . Nisam ga vidio pijanog ali da voli da pjeva to je sigurno . Ja sam to primjetio ali drugi o tome ne pričaju . Zanimljivo . Zvonko me zove da probam njegov kulin i čvarke . On mi je i dalji rođak . Kulin mu je prva liga a i čvarci nisu loši . Zvonko me nudi rakijom ali ja je baš i ne obožavam ali popijem jednu čašicu da se ne ljuti . On za to vrijeme popije tri . Njegova žena me nudi kompotom od kajsija . Ni to nije loše ne mogu reći . Ivka nema velike grudi ali nisu ni male . Ne vidim je u dvorištu a Zvonko o njoj ništa ne priča . A iz Zvonkove kuće Ivkino dvorište se skoro i ne vidi . Vidi se samo jedan krajičak . – Idem u vinograd – kažem i ustajem a Zvonko se čudi . – Tko danas ide u vinograd reče mi Zvonko ali dodade : – Otiđi neće ti škoditi malo šetnje – .
Ivke nema u dvorištu pa me to čudi jer je nedjelja . U školi sigurno nije jedino u crkvi . Nikad je nisam pitao ide li u crkvu . Mogao bih svratiti ali neću . Njena majka Štefica se nekad malo smijulji ili se meni tako čini . Nema naprijed jedan zub ali je čista žena ne mogu ništa reći . Počasti ona mene nema šta . Krvavice imaju dobre a sir im je izvrstan . Ivka mi uvijek donese sira . Neću danas ići kod njih već produžujem za vinograd .
Put za vinograd , pa to je prava divota . Ima malo blata ali ja biram travu . Ima tu brežuljaka a ima i bagrema i lipa . Nađe se i pokoji hrast . Vinograd je u redu i vraćam se . U Ivkinom dvorištu opet nikog nema . Lijepo je u polju ali nema mirisa benzina . Djedina i bakina kuća nalazi se pored benzinske crpke . A to mi se baš sviđa jer jako volim automobile . Djed i baka nisu baš oduševljeni što su baš tu izgradili benzinsku crpku . Boje se požara . Sutra se vraćam u Zagreb . Baka me obavještava da će me susjed traktorista odbaciti do autobusnog kolodvora . Rekao sam već da jako volim automobile . Naročito cijenim BMW a volim i Renault . Ivka mi je jednom rekla da voli Toyotu , kakav iščašeni ukus , smijao sam se . Za Toyote su skupi rezervni djelovi a to Ivka ne zna . Rekao sam joj to ali je to ona odšutila . Ivka svom psu daje puno kostiju i krumpira . Rekao sam joj da to nije dobro za zdravlje psa . – Ne dajem ja toliko puno kako ti misliš ! – odgovorila mi je . Ivka svome psu daje i grah a ja sam rekao da psi od graha dobijaju plinove i da ja svome psu u Zagrebu nikada ne dajem grah . Ivka opet ništa nije rekla već se samo smijala .

Petrovaradin 23 studenog 2oo8 Autor Mladen Šimić

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *