MENE VIŠE NEMA
Uzimam dah ove noći.
Kradom, pod plaštom mjeseca.
Uzimam sjaj ove noći.
Kradom, od sjajnih zvjezdica.
Darujem, bol što slijedi.
Tajno, u zagrljaj potoka.
Darujem, suzu što blijedi.
Tajno, je preuzela rijeka.
Uzimajući plašt od lišća
kradom sam tiho zajecala.
Darujući zemlji i sebe
tajno sam uzdah ispustila.
OPET
Opet sam uzdahom
suzu zaustavila.
Eno je,
stoji u oku
i sva blista.
Opet sam se sjetila
da nisam voljena.
Eno bol,
na srcu stoji,
kao vulkan, čeka.
Opet si jutru
sjaj ukrao.
Eno ga,
jedva proviruje
iznad crnih oblaka.
PLES
Plešem na kiši
suza
skrivenih u oblacima
tuge.
Plešem na pahuljama
poljubaca
zaboravljenih u subotu
života.
Plešem ples vrelih
strasti
na vrućem pijesku
budućnosti.
Plešem ples zbog
samog plesa
ili osjećaja što ponovno
budi u meni.