Neda Dukarić Kostelac (Stakleni Cvijet)

Neda Dukarić Kostelac
Biografija:

Rođena 6.10.1971. u Sisku.Osnovnu školu i gimnaziju završila u Petrinji. Diplomirala 1996. na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.Po zanimanju profesor defektolog (magistra edukacijske rehabilitacije). Trenutno živi i radi u Osnovnoj školi Zrinskih i Frankopana u Otočcu.

10455071_913671211981484_3706133991291521610_nneda_dukarić_-_za_fb
ANATOMIJA ZABLUDE

Kad pričam šutnjom
i gledam zatvorenim očima
dodirom upijam trenutak,
pjenu današnjice omeđene dahom,
rasplinutim svjetlom obojanu
ispod baldahina vremena
krugovima okićenog.

Nižem otiske skraćenih doba
nepravilnog ritma disanja
čudne sfinge što krije se u meni,
odgovor joj iz gubice čupam
kandžom mrtvog lešinara,
iscrtavam znakove u pijesku,
upitnik ostavljam bez točke…

…i pokapam,
u ništa pohranjujem
otkucaje vlastitog bila,
šumom apatije isprekidanog
usred šifriranog zapisa
anatomije zabluda
mene same takve kakva jesam.

TEŠKE RIJEČI

Zavukle se u crveni bubanj
što čudnim ritmom
krv kroz žile goni,
sakrile se,ne da im se van
kao da se nečeg boje
kao da se srame vlastitog eha,
podanice strogog uma
zauzdane JAstvom
zaziru od usana toplih
pa čame u kutu srca
samozatajno
čekajući detektor istine,
neizgovorene
na pol’ žive
krunidbu ponosa nijemo slave…
VEČER MIRIŠE NA SNIJEG

Večer miriše na snijeg
kao i onda,
nekako u ovo doba
dok su svjetla razbijala sumrak
a dah se gubio u magli,
sreli smo se…

Večer miriše na snijeg
kao i onda
dok sam žurila prema tebi,
bilo mi je hladno
a ti si otključao vrata
i grijao me…

Večer miriše na snijeg,
te smrznute suze neba
od Sunca ostavljenog,
što me podsjeća na zime
ledene ,al’ s tobom tople,
prebrzo prošle…

UMIRANJE KIŠE
Večeras ne želim
pisati pjesme
ni nizati mudre misli
iznikle
iz spoznaja gorčine,
večeras ne mogu
razliti toplinu
ni slagati trenutke
u rasklimane
ladice sjećanja.

Večeras me pustite
da žmirim,
nisam zaspala
samo odmaram oči
od svijeta
i slušam kišu,
čujem svaku kap
kako udari u oluk
i razbije se…
…slušam smrt njenu.

POKLONITE OSMIJEH

Potpuno besplatan, a neprocjenjiv
onaj što se nesvjesno ote
pa slučajno okrznu stranca u prolazu
i zaželi mu nijemo dobar dan.

Udijelite osmijeh
spontan,nenamješten
sam od sebe iz duše otkinut
uhvaćen u letu prema Svemiru,
poklonite ga prozeblom srcu
u neko maglovito jutro
nek’ bude sjaj u tami
kad se čini da sve zvijezde gasnu,
kad breme života disati ne da.

Darujte osmijeh široke ruke:
Ogoljen, prostodušan, vedar
velik k’o kuća, od uha do uha,
al’ ne dajte nikome da vam ga ukrade!

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *