Nevenka Kovačević

IMG_3123Biografija:

PO ZANIMANJU UPRAVNI REFERENT, ZAPOSLENA NA INFOPULTU “HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOIŠLJAVANJE” SPLIT 35 GODINA, MAJKA TROJE DJECE SRETNO UDANA

Bibliografija:

OBJAVILA 6 SAMOSTALNIH ZBIRKI I TO: “PUŠTAM MISLI U RASCVALU TIŠINU” , “U UHU MI ŠUMI TVOJE IME” , DUŠA MI SE RAZLISTAVA” , S TLAPNJOM MOJIH PREDAKA” , POD ZASTOROM SNOVA” I ” U IMPULSIMA SRCA”. PJESAMA, 9 ZAJEDNIČKIH ZBIRKI I ZASTUPLJENA U DVIJE ANTOLOGIJE, PIŠEM ZA ČASOPIS “PODSTRANSKA REVIJA” U NAKLADI OGRANKA MATICE HRVATSKE IZ PODSTRANE ČIJI SAM I REDOVITI ČLAN OD 2001 GODINE, TE REDOVITI ČLAN HKD RIJEKA, LANTERNA-PROVIDENCA IZ B/NM, KULTURE SNOVA IZ ZAGREBA-KULTURNI KRUG U SPLITU, DOBILA SAM 2014 GOD.PISMENO PRIZNANJE ZA PJESMU MATI OD HRVATSKOG SABORA KULTURE, TAKOĐER SU MI TRI HAIKU PJESME OBJAVLJENE U HAIKU ZBIRCI IRIS IZ ZAGREBA, SUDJELUJEM NA RAZNIM KNJIŽEVNIM DOGAĐANJIMA U HRVATSKOJ I BiH-a
RATNIČE MOJ

Uđi ratniče u moj topli dom
ne boj se ako do tebe dopire jecaj
jedne majke što plače za sinom
i ja sam zajedno s tobom
osuđena slušati je svake noći

u bezvodnim poljima
i šumovitim brdima
čekao si slobodu
ali možda na krivom mjestu

hajde ratniče moj
pričat ću ti jednu priču veselu
ti samo slušaj a ja ću šaptat
oni neće čuti
opasnost je prošla
njih nema u našem gaju
i neće nikad više ovamo doći

ostavi iza sebe preboljeni strah
i gorke suze
pod ovim nebom ima još sunca
što za tebe sja

hajde ratniče moj
novi gradit ćemo dom
na našem brijegu
od kamenja nade
i pregršti snova

u razrušenoj kući naći ćeš djecu
kako plaču u kolijevkama
jer ih uspavao nije nitko
a tvoja draga noćas žudi
da obgrli tvoj tanki struk
i lice zaraslo u crnu bradu

stara majka te iz groba zove
ne boj se ratniče moj
mati ti poručuje
potrči domu svom i ne osvrći se
tko u mraku prati tvoje korake
raspleti dugu kosu pokraj vatre
na postelji od luga
s uplakanim djetetom u krilu
jer tvoja draga je zaspala
tebe čekajući u besanim noćima

PLAMOM UZAVRELA MISAO

Kao leptirić po livadi
leprša misao moja
vitlajući trnjem i prahom
val mladosti je nosi u drhtaj jave

iskri misao iz glave
tankom košuljicom ovita
na oči svijetu se razodijeva
u eteru se trza
po usnama ljubav traži
dršće kao golo ptiče
veli: dobro jutro dane

plamom uzavrela misao
hrli bujicama riječi
stišće papir bijeli
po njem stihove piše
od zemlje do neba se diže
suncu se ponosno klanja
a ono joj se smiješi

more je zapljuskuje
i na koljena baca
a ona se izvija
s valovima se rve
pa se opet gubi
u dubinu mora tone
luta sama kroz ponore

s njom se u bezdan surva
koja suza i poljubac vruć
kroz noć se potajno šulja
nudeći se zvijezdama

u svitanje
kad se drhtaj dana prene
okreće suncu lice
dolinama plazi
i diže krik do neba

od bujice misli širi mi se glava
a ruka dršće mrcvareći papir
vrhovima prstiju
umor me svlada nad pisaćim stolom
stišćem olovku na dlanu
tražeći noćište gdje ću misao leći
ZAPIVAJ TICO

Zapivaj tico
došlo je proliće
oživi pismom tičice moja
naše doline snene

jedan mali cvit lice sanjivo
izranja iz guste trave
vrisnulo silno proliće
kroz brda i ravnice

oglasilo se sunce
lipotom svibanjskih dana
providnim zrakom blista

k’o brižna mater
šutljivo se brine
za ljubav cvića
i strepi nad njim
kako ne bi pristalo cvasti

zapivaj tico
došlo je proliće
pismom uzbibaj naše njive
i sunce je na zemlju sašlo
iza goli’ smežurani’ brda
sabravši bezbroj zraka u jednu
ZAŠTO

Zašto su ovako drski
nama uopće došli
od nikog pozvani
uzeti nam sve
što smo krvavo
golim rukama stekli

i zabosti osti
u ždrijelo male ribe
koja bi još mogla rasti

zašto su bez srca
pa gaze mlade biljke
koje tek počinju cvasti

zašto nas uvijek netko
mora svojatati
pa se u kućama ognjišta
jedno po jedno gase
a čeljad je nemoćna
pružiti otpor

mogli smo sretan narod biti
koji od radosti blista
dok usred polja sluša
šumor modrog žita

u polju su sad žita posve suha
a mogli smo od njega
svakoj ptici zrnja dati
nek’ jede
nek’ pjeva
nek’ od pjesme
u kralježnici osjetimo trnce

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *