Nevenka Uljanić

nevenka

Biografija:

Rođena 1948.godine u Rovinjskom Selu. Osnovnu školu pohađala u R. Selu i Rovinju, gimnaziju u Rovinju. Diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Rijeci na studijskoj grupi hrvatski i njemački jezik. Nakratko radila u prosvjeti, a veći dio radnog vijeka na korespondentnim i prevodilačkim poslovima. Živi u Rovinju
Piše pjesme i prozu na čakavštini Rovinjskog Sela i hrvatskom standardu
Dosad objavila dvije samostalne zbirke pjesama: Prškuljano vrime na čakavštini i Utka sa sjenom na hrvatskom standardu, te dvije zajedničke Budi moje svjetlo na hrvatskom standardu i Lipa nan je Istra na čakavštini.
Pjesme u joj izašle u brojnim publikacijama, časopisima, zbirkama i zbornicima u kojima je zastupljeno puno autora diljem Hrvatske, između ostalih u Zborniku Verši na šterni, Zborniku Rovinjskog Sela, Bujskom zborniku, Zborniku ljubavne poezije Uvijek kad pomislim na tebe, More na dlanu, Valentinovo, Rešetari i drugo. Okušala se je i u pisanju haiku poezije koja je također objavljena u raznim izdanjima, a haiku na internetskim stranicama kao i raznim izdanjima. Sudjelovala je na većini dosadašnjih manifestacija „Verši na šterni“.
Zapisala je riječi i fraze čakavskog govora Rovinjskog Sela, kao i poslovice. Aktivna je u dramsko-literarnim radionicama. Priprema Rječnik čakavskog dijalekta Rovinjskog sela i zbirku pjesama na standardnom hrvatskom jeziku uz prijevod na talijanskom jeziku.

Rovinj, 29.03.2015.

Bibliografija:

Samostalne zbirke pjesama:
Prškuljano vrime, Matica Hrvatska Rovinj, HKD „Franjo Glavinić“, Rovini, 2004, 99 str.
Utrka sa sjenom, KUD „Stjepan Žiža“, Rovinjsko selo, 2008, 94 str.

Najvažnije zajedničke zbirke i druge publikacije pjesama:
Budi moje svjetlo, Matica Hrvatska Rovinj, HKD „Franjo Glavinić“, Rovini, 2005, 139 str.
Lipa nan je Istra 2, KIT GRM, biblioteka SAPIENS, Pula, 2012,
Verši na šterni, 1994-2013., Pjesnička panorama (Izabrao B. D: Biletić), Gradska knjižnica, Poreč, 2014, 213 str.

 

Brdska biciklistkinja

Hladne glave
Nepitkih raspoloženja
Zadihana pedaliranjem
Po neprekidnim usponima
I nerazumnim zavojima
Biciklistkinja postepeno
Kao ljušturu
odbacuje suvišnu taštinu
I priznaje sebi nemoć
Zbog izdane hrabrosti
Pa pogled prema uzvisini
Jedini dosiže
Nedostižne joj visine

 

Čestit čovjek

Čestit čovjek
Svjestan je svojih granica
Ograđen zaklonom
Automobilskog lima
Juri uzduž i poprijeko gradova
Premreženih cestama
Umreženih u petlje
I razmršenih kružnim tokovima
Koji zaokružuju cvjetnjake
S upravo procvjetalim maćuhicama

Čestiti čovjek
Vrti se u krugu
Ne nalazeći izlaz
iz labirinta čudnih htijenja
Katkad poražen
Katkad pobjednik

Očekujući buđenje

Povlači se more
Zasjenjeno borovima
Bježi prema suncu
Željno topline
Kad nestane dana
I sjene kad umiru
U sumraku na izdisaju

U tihoj jezi motrim
Kako i moja sjena nestaje
U mrkloj noći
Pa gubim smjerove
I očekujem buđenje
Nadajući se
Oslobođenju od zabluda

 

Žudnja za oblikom

Rasparan rub košulje
Igla i konac
Dovest će u
Prvotni oblik

Žudim za oblikom
Svojih dvadeset godina
U liječničkoj ordinaciji
Uzalud čekaju skalpeli
Igle i konci
Moju iznevjerenost

Oblici su moji pohranjeni
U pamćenju mojih vršnjaka
Jer ogledalo je ionako
Tek neumoljivo zlopamtilo

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *