Nikolina Nina Sušnić


Biografija

NIKOLINA SUŠNIĆ Mlada je talentirana pjesnikinja rođena u Zagrebu tek 1998. godine, osjetivši moć pisane riječi već u 14. godini. Njezini rani radovi pokazali su da se u njoj krije ljubav za poezijom koju je odrastanjem shvatila kao svoju predodređenost. Iako završava stručnu srednju školu – srednju medicinsku školu u Zagrebu, njezino izricanje stihova pravi je dar ljubiteljima poezije. Svojom skromnošću velike duše ispisuje nam svoje življenje, oslobađajući iz sebe najintimnije osjećaje, ponekad ogoljele do srži samog bića, ali iskrena u kazivanju svojih zapažanja i nadasve iskazivanju svojih dubokih emocija.
BIBLIOGRAFIJA: Zajednička zbirka Kulture snova – More na dlanu, 2017. Zajednička zbirka Kulture snova – Zagreb na dlanu 2017. Zajednička zbirka Kulture snova 10 autora – Poezijom mijenjam svijet 2017. Zajednička zbirka Kulture snova – Svim na zemlji mir veselje 2017. Samostalna zbirka poezije u izdanju Kultrue snova – Oslobođena misao, 2017.

***

PORTAL

Dobrodošao
U vrli svijet promišljanja
U dimenziju iznad dimenzije bivanja
Zakorači sa mnom
Kroz portal bezvremenskog putovanja
Uhvati se za vjeđe i usudi pogledati u nutrinu
U sve nijanse bića
U primjese i šare
U srž
Pod vene svemira
Zaplovi nasmijan i uplakan
Usudi voljeti
Ne boj se
Tu si s razlogom
Rođen si i rađaš
Oblikuješ sebe i svoje izdanke
Utiskuješ ostavštinu u majku Zemlju
I bivaš na koncu ona
Prah praha
Zvijezdana prašina
Rasut genetski kod
Neodsanjan duhovni poslanak zato eto te opet
Na prvoj frekvenciji odozdo
Dobrodošao
Spoznajom i vječnim traganjem
Uzdići ćeš se
U sam početak stvaranja
I konačno shvatiti
Da smo svi mi jedno
Moćno i savršeno u svakoj nesavršenosti
Dok se krhko predajemo sudbi.

***

ODLISTANA BOL

Listam kožu iznad prstiju
Kidam
Poput stranica knjige
Okrećem ih slasno
No, ne brojim ih
Dosada bilo ih je previše

Iskidana koža strši
Opominješ me uporno
Trzneš me iz letargije
Zatim poljubiš
Svečano poput boga
Utisneš još jednu zjenu predanosti
Voljenja u mene
Tvoju malu ludu
u šali mi govoreći
– koji si ti lik u poscijepanoj koži
otrgnuta lista knjige

Glasno se radujem
Našem vremenu i voljenju
Sretna zatvaram stranice
Jer bol je odlistana
Otklonjena je tvojom ljubavlju

***

SAMO ZAPLAČEM, PONEKAD

Dok nosimo teret ljubavi
Predajući se bolno, skrušeno, strpljivo,
Lom po lom u savršen fraktal dugovječnosti
Vrijeme je prokletinja
Pred okaminama shvaćanja

Dok prosipam suze mjesto riječi
Boli i voli silina osjeta
Za tebe, tebi ljubljeni
Neopisivo snažno
Istačem se u tebe i upijam u svaki tren postojanja
Od sponznaje tvoje duše mojoj
I ne opominjem sudbinu
Samo zaplačem koji puta
Zašto sam tvoj kraj a ti moj početak

Kao dijete nemoćna pred svijetom
Lomim fraktale divotom ljubavi
utičem ih u zajednički mozaik predanosti
Rađam se i umirem na tvojim usnama
Ravnam se tvojoj sjeni
I obliku tvoje aure slične mojoj
I taj čas kada gledaš me
Kada gledamo se
Staje, sve staje
Ljudi, zvijezde, mrak i svijetlo
Postoji samo osjet
I sve što je ikada bilo što jest i što će biti
Spoznaja se otkriva do nagosti
Kao i mi
Goli, zaštićeni vlastitom voljom
Od stigme vanjštine
U našoj ljubavi
I dok nosimo teret ovoga svijeta
Vrijeme je prokletinja
Pred okaminama shvaćanja

No, da mi je i umrijeti za tebe
Znam roditi ću se na tvojim usnama
I sklopiti vjeđe mirno, voljeno
Jer tvoja sam
Moj si
Od iskona svijeta

***

LUTKE I SLOVA

Kao dijete nosila sam kutiju sa lutkama
Danas nosim knjige
I tako glavinjam od vrata do vrata
U prolazu stanem da sakupim korake
ispušem nakupljeno od
Življenja tri odvojena života

Jedan, u kojem ljubim i jesam ljubljena
kojeg vješam na dlan sudbine
okvirujući smisao života u savršenom umjetničkom djelu
Drugi, u kojem odjevena u nebeski plavo
učim kako biti pomoćnica
na dnu smrti ili stepenici ozdravljenja
Treći, gdje sam presudna karika za očuvanje povezanosti
među krkhim međuljudskim odnosima
Stup sam vrline i snage
Čvrsti oslonac bez suza
Gdje me nećete vidjeti kako u pod gledam ko u Boga
Ne klečim ni pred kime
Ni u jednom od tri života

Izmješanih reinkarnacija
Sudbi blagoslova i prokletstva
Nisam jedna od onih što idu praznih ruku
Nosim knjige
Mudrosti svijeta
Nepismena za čitanje među redovima
Jer tko sam ja da odbijem sudbu
Trima konopcima vežem grlo
Ruke su slobodne
Da nose knjige i tuđe živote

Ne mogu se odlučiti jesu li mi bile draže
lutke ili ispisane stranice
Lutke zasigurno nevinije
S nima nisam stajala u prolazu
Smirujući nutrinu i nepovezanost misli
utirujući ih u cjelinu jednog življenja
Knjigom, ne biti podvojena ličnost
A vještinom tri bitka držati u kontroli
da se slučajno ne susretnu
Biti samo Nikolina
Ona sa tri života.
Noseći knjige
A ne lutke
Lutke ne!
Davno je to bilo
A životi,
Oni idu dalje
Bez kontrole…