Sanja Ćurković Grebenar

sanja ¦çurkovi¦ç.jpg2

Biografija:

Rođena 01.rujan 1976.Livno BiH…Zanimanje frizer-vizažist…Prve zapise gustih misli,stavljam na papir u vrijeme rata…Naglo odrastanje i poriv da pobjegnem od zaborava poslije smrti,pišu prve poetske stihove s porukom,kao i svijest da sam samo pijun na šahovskoj ploči života…Tražeć se u raznim granama umjetnosti,biram pero fascinirana slobodom pjesnika…Trudim se da svoja osjećanja transformiram putem riječi,zabilježene kroz stihove,koje,najčešće,naizgled bez osobitog razloga,ispisujem u muškom rodu.Transformacija koja mi dozvoljava pogled sa druge strane Sizifovog brda.Moje pjesme karakterizira fascinacija životom,životnom zbiljom i nezbiljom,,kako vanjskom,tako i onom unutarnjom,koja mi pomaže tkati Univerzum naspram Univerzuma…

Bibliografija:

Objavljuje u zbirci poezije Dajem riječ za osmijeh koja se tiskala u humanitarnoj akciji za bolesnu djecu u Bi H…Po izboru stručnog žirija,članica je 4.Međunarodnog festivala književnosti u Rijeci.Pjesmu Vrag u božijoj pidzami uglazbio je David Milutinović…Jedan je od autora u sledećim zbirkama poezije..DAJEM RIJEČ ZA OSMIJEH 2011 SARAJEVO…PJESMOM SE VOLIM 20112 KULTURA SNOVA ZAGREB…MEĐUNARODNI PJESNIČKI FESTIVAL 2012 MORE NA DLANU…MOJA LJUBAVNA PJESMA 2012 Kultura Snova…DODIRI DUŠA 2012 K.S MORE NA DLANU 2013 K.S…ZBIRKA VALENTINOVO 2013…PRVA U SVIJETU ANTOLOGIJA FB PJESNIKA 2014…ZBIRKA TEBI PJESMOM ZA VALENTINOVO 2015..
TKO MI JE POJEO DJEČJE OČI

Tko mi je pojeo vedre, dječje oči

razgali li dušu vidom nevinosti

plače li il zbunjen pohote broji

ionako svijet tumara bez čula

i ikone zidne u vrtlogu melje

mlitavim osjetilima zakoni se strepe

krepost ili ludost za lijeka si svejedno

vlažnim srcem ne primiči se iskri

sad promuklost o osrednjosti zadnjim dahom pjeva

toliko nekulture sred kulture ima

čovjekoludost je bit crtačem boga

a bogomudrolija raznobojna koža

tako mi kokodače glas noći

Jedni te omame drugi te bude

slutiš li ti svijete kako sitan jesi

usne su se izgrizle od pohlepne misli

ne razumijem ni govornike na jeziku svome

šaptači me huškaju,slušaj jezik tijela

još najgrublje se laže baršunasta koža

plavi li ti krv muzo stvaratelja

čim zadojiš raskoš ti purpurni plaštu

nazdravlje budalo što pred strahom stradaš

u svežnju odnesi sve vrline svoje

osrednjost te tvoja prosjaštvom isplati

dok promatramo propast daj mi crtež boga

promuklim ću glasom još jednom da pitam

tko mi pojede vedre, dječje oči…

ATROPINSKA ILI ANATOMSKI ZAGRLJAJ

Što štampati zamagljenim umom

jednom sam ti na staklu nacrtao

zahvalnicu za buđenje damara

priznanicu za utaženu vučiju glad

progoniš me

i kad mi se trepavice združe

crtam akt u zanosnu luđaka

kad god saznam da te moram isprati iz sebe

siđem našoj skrivenoj rijeci

plakao bih kad bi znao činiti suzu

il iz jednog oka krene

i zamisli me kako sam samo pola čovjeka

samo se nasmijem čovjekomrzcu što je u tebi tražio daha

ipak su za anatomski zagrljaj trebale dvije duše iste pjene

nek si mi ubila predodzbu o raju

od srca ti dadoh pogužvanu stranu

nisi imala za vidanja dana

niti da ga okrećeš na pravu stranu

nadvirim se nekad nad pisma starijeg đavla mlađem

i znam kako si upila znanje starog gada

možda bi anđelom bila da nije opasno raširiti krila

prepisat ću ti strah kad god te poželim opravdati za bol

ako ponovo siđemo skrivenoj rijeci

ponesi onu atropin siretu kao što donosiš laž

ako ponovo odlučiš da me ugušiš krivim pogledom i zgrušaš krv

siretu mi grubo u pogužvano srce daj…

BOSNI U AMANET

Bogzna divna,mila,ašiklijska zemljo

kakvim snom bi snila tvoja mladost tiha

uspavana tobože s najuljudnijom laži

da nije kruha gladna a hrabrosti sita

A ako se baš danas ti u Bosni rodiš

i zatekneš sve narodne budne

ne daj da te zadoje kobnim krvnim rodstvom

što ga potpiruje debeli pobožnjak i pokorno kljuse

nema ti tu vodilje,i ne traži u davnini nauke silne…

Tamo nekoć hodiše crne čete vođe

što dušmanina traže u avliji prvoj

jednostranim,tvrdim,pomračenim umom

već prvom se prigodom odricaše Bosne

i klicaše zlatnom,osvetničkom Bogu

baš zato se mani priča iz davnine…

Teško onom bez solidna znanja,i onom što mu stari ponos poginuo nije…

Ako se danas baš budiš ovdje

znaj da nemaš milije majke nego Bosne

sve druge bi ti pakosne svekrve bile

samo ljubi čistom,bezazlenom dušom

prvo ono tuđe pa tek svoje sine…..

DA JE BOG BALKANAC

Jutro je…nisu sva ista

neka su pakosnija od ostalih

neka su jednostavno nove,izmišljene boje

volio bih kad bi neki ljudi mogli

na neki uljudniji način da me upitaju dal mi nedostaju

umjesto tog zvuče kao zlostavljano dijete

udaraju sladunjavo il suviše gorko,između nema

Možda sam trebao da naučim da se divim ljudima

bilo bi mi lakše…trebao bi trenirati Krasno,krasno,pa vi ste krasni

divno,divno,pa vi ste divni…

Poznajem iste što tko zna koliko puta izgovore isto

nikad im se ništa divna ni krasna dogodilo nije

dal je dovoljno diviti se ili je dosta biti ravnodušan na sranje

znam samo da ni inspiracija nije laka roba

nekada se jedva tegli,nekada je đavolski dvolična

nekada jednostavno prešućuje i tjera me da je uhvatim za vrat

nekad je eto samo imaš,da bih napisao Ništa

i ne znam dal je moguće da u ovom životu preskočim ljeto s anomalijama

malo mi prve navedene mane,još ću zbog reterdiranih ciklona postati čangrizav

Svijet se razjebao zbog žurbe da mu što pre iziđe rok trajanja

siguran da je Bog balkanac i da će mu prekucati rok

kao da je svevišnji željan trule robe i do te mjere mudar

svijetu je sad solit rane žive i učit sve ispočetka

a ja nikad ,baš nikad izreć neću

da mi nedostaju zlostavljana djeca

koja izreknu divno i grozno istim tonom

naći ću svoj način da im dokažem da su suvišni

u ovom sasvim mutavom jutru…

Nek ide razjebani svijet ispočetka

ja ću opet s naopake strane kako se i polazi

bar znat ću da sam prestupnik kad budem odlazio…

JEBAN SI ŽIVOTE SAD MOŽEŠ I DA PLJUJEŠ

Razdjevičio sam život

i savjest me nit grize nit ljubi

uze ga grubom brdsko planinskom strasti

i nema tu stida kao ni ponosa

smalaksao inatljiv da okusim slasti

prvo mu bez stida ogoli tajne

i sazna da smijeh je od plača kraći

u dobroj vjeri se najviše nevjere prenese preko granice časti

i za kog boga bi trebao ničice pasti

u oskudici vremena ogoli mu misli

i moralnost vidje ko miša mekinjaša

izmudrova sebi najbolniju klopku za štakora i zablude

što plamen mladosti u sred iskre zgasi

naču još jednu

da svijet je leteći cirkus

a život boem što ulaznice nema da pomno ga prati

nit moći ima da ga od ludosti spasi

zato razdjeviči život

i savjest me nit grize nit ljubi

sad živote bez nevinosti možeš i da crkneš

jeban si pa tvoje je dal ćeš da me pljuješ…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *