Sanja Strukar Križanac

sanja
Biografija:

Rođena u Travniku 1971. godine. Živi i radi u Vitezu. Poeziju piše od školskih dana. Objavljuje na raznim internetskim stranicama.

Bibliografija:

Pod nakladništvom Kultura snova izdaje svoj prvjenac “Na vratima sna” 2014 god.Pjesme su joj objavljivane u međunarodnim zbirkama poezije “More na dlanu” 2o13.i “More na dlanu” 2014 god.”Valentinovo”2o14.”Mili dueli” 2014 god.”Pesnički konkurs 2014″ “SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE” 2014.
LEPTIRICA VJETROVA

Spoznavši ljubav
u tvojim očima
spoznala sam sebe
dok kilometre sam čežnjom drobila
zvijezde skidala ostavljajući ih kao putokaze
I najzad vjetrom zaplesavši
tako sam postala
tvojim zjenicama lutalica
Ne žalim ni ranjene ruke
od borbe s orkanima
ni pređene kilometre
koje sam zalijevala rujnim vinom
ispijajući ga samo svojim usnama.

Osjećala sam da tamo negdje
nečije ruke drhte
zazivajući me
pijanu od čežnje
i umornu od traganja

Kompasi sudbine
prema tebi me usmjeriše.

I sad me nosiš u svojim očima
rasplesanu u blagoslovu ljubavi
samo tvoju
leptiricu vjetrova
MAŠTAM DA SAM TI BOGINJA
Pokušat ću opet
nacrtati osmijeh
da prkosim ti
što me pokapaš u tamu
šapućući da sam
tvoja sanja nad sanjama
heroina u istinama
nesigurna plašljiva
zalutala u tvojim odajama
odmarala na tvojim jedrima
koja me omotaše
Na jarbolu sam
suncu šaputala
da ostane
istina
na tvojim grudima
da sanja je ljubavna
pjesma nad pjesmama
elegija satkana
od vreline dodira
Dok ljubiš me sagaram
dok mrziš
i grizeš me
haluciniram
da sam ti boginja
svjetlosna godina
koja ce trajati
zauvijek u mislima
SVIĆEM ZORAMA

Svićem zorama
rasuta međ grančicama ruzmarina i lavande
skrivena u rosama pogleda
upućena ka pučini čekajući
bljeskam na valovima uspomena

Na hridi sjedim
krijući u dubini
biser ljubavni
neotvoreni

k’o nijemi maestral
misli pučinom rasipam
milujem talase pogledom
prepunim čežnje
da me prigrle
ka vrhuncu podignu

hrlim hridima gdje skrivali smo
u kamen utiskivali stopala
kako bi znali pronaći se
ako se izgubimo u orkanima

Čežnjivo
vraćam školjku uspomena sa biserom
da sazrije za nove poljupce

Otvoriti će se
onom tko bude znao je
pronaći dušom
skrivenu
krštenu na plavom žalu
uz krikove galeba
dok je uznosio
tajnu
POZIVAM SE NA LJUBAV

Na ljubav ću se pozvati
kada osude
u mojoj duši
drhtavu sjenu prolaznosti.

Ako oskrnavila sam jutro
obučena u tvoj zagrljaj
neka zora
nazdravljajući slavi nevinost ljubavi

Napijena vremenom za nas
u trenutku
našeg uzimanja
vezanih pupčanicama
za vječnost u koje plovimo
(za)jedno
TIHO, NAJTIŠE
Tiho,najtiše
iskradam se iz sebe
pustim da niz kaldrme života
snovi i čežnje me ponesu

Osluškujem jeseni šapat
i kaplje kiše

zov daljina
koje nismo uspjeli premostiti

Oprosti što volim te
tišinom
i sanjam još
tvoje prste u mojoj kosi
poljubac
koji je jesen pretvarao u proljeća
ženu u djevojčicu

Nedostaješ
plašim se
dok Samoćom kročim drhtava
i znam na neki čudan način
još uvijek svoji smo
iako si ne pripadamo
ne postojimo

u ovoj igri života
grešnica i svetica
loša anestezija
tuga k’o kuga nas dotakla
da očutimo se u sebi

Tiho,najtiše..iskradam se
k tebi

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *