Slavica Klein

12088539_969375023134301_3185826056803015361_nBiografija:

SLAVICA KLEIN Dijete iz mješovitog braka (mama iz Crikvenice, tata iz Bora) Rođena 8. 11. 1968. u Vratarnici kod Zaječara. Živjela, školovala se i radila u Boru i Knjaževcu. Već duže vrijeme živi i stvara u Austriji. Uskoro će biti objavljena njena prva knjiga pjesama. Radovi su joj objavljivani u časopisima, zajedničkim zbirkama te nagrađivani: III. nagrada u 2013. god. Za najbolju pjesmu van ex-yu prostora koju joj je dodijelio Irački kulturni centar „Mesopotamia” iz Beograda; II. nagrada za 2014. god. za najbolju pjesmu van ex-yu prostora, koju joj je dodelio Irački kulturni centar „Mesopotamia” iz Beograda… Radovi su joj zastupljeni u zbornicima: Kultura snova-Prva u svijetu ANTOLIGIJA facebook pjesnika, Tebi za Valentinovo Zagreb HR , Stihom gobrim 2, 3 i 4, Bijelo Polje; NKS Sarajevo – Izvan dometa 2013 BIH; Zbornik savremene ljubavne poezije, Kreativna radionica Balkan, Beograd, 2014.; 24 i 25 MSP Garavi sokak u Inđiji; Magija 2013, Niš, Srbija; Noć boema – 12, 13. susret pesnika – Inđija; Vršačko pero 14, Vršac; Arte „Vino” Beograd; Skadarlijska boemija, MZP Beograd… Te u još preko 30 zbornika. Slavica Klein

 

SOBA BR.9

Volim te, a ne smijem ime da ti kažem
i šapućem ga onako, samo ja da čujem.
Sad dok razmišljam, kao da te vidim
smiješiš se, cigareta Davidof u ruci.

Bojala sam se da kročim u susret
moje jedine želje.
Da spojim nemoguće sa mogućim,
toplo sa hladnim.

Kroz ljubav i želju zakoračih u sobu
br. 9 – protkanu strašću
gdje natočih crno, Afričko vino
iz 1997. u običnu čašu.

I kao da si znao, opijao me nježno.
Dodirom tijela, plesao samnom.
Maske, skinuli smo s lica, postali jedno
u sobi punoj dima
gdje trenutci postaše vječnost.

Volim te, a ne smijem ime da spomenem
– trag sjećanja ostao je samo.
Kada zažmirim, opet ja te vidim;
pred očima mojim, plešeš mojom maštom.

AKO UMREM I NESTANEM
Ako umrem, ostavim te
na puteljku naših snova,
ako suzom oka mog
označim kraj
postojanja mene i nas!
Onda ću negde tamo daleko
dok penjem se put oblaka
postati zvijezda koja će
ti obasjati put
kojim ćeš
krenuti u novi početak
jer tvoja je duša
polovina moje duše.
Volim te, znaj!
Jer tebe voljeti je kao imati
proljeće u kosi
kada sunce i kiša izmame dugu,
kada je sve čarobno,
ponekad čudno,
kao ljubav naša koju
odnosi prošlost.
Volim te, i ako umrem, ostavim te
opet ću biti kraj tebe, biti ću
zvijezda što će se s neba
spustiti u tvoju postelju.

KO PISCA RAZUMIJETI MOŽE

Pokušaj da se vineš u svijet mašte.
Evo, dajem ti priliku,
volju ti dajem.

Opusti se, uživaj i smij se
svakoj napisanoj riječi
jer to mi je cilj;
da uspijem,
da te razgalim,
da ljepotu svakodnevnice
pogledaš iz ugla
mog ka tebi.

Oči mi tajnu odaju.

Jer znam, kad čitatelj je sretan,
pjesnik tad suzom kane,
tvoju bol dotakao je svojom,
tebi radost, njemu svake minute
život manje.

Svijetleći tako u pravcu života
ja se divim piscu svakom!!!

Jer dušu ima trošnu od boli, a
opet punu kao sunčevu zraku,
kao akumulator neki nama nepoznat.

Zato čitatelju nagradu dajem,
ako stvarno razumije kad pisac piše
javu il maštu!!!
NOVA JA ROĐENA!

Koraci se moji čuju,
Odlazim,
Bez zagrljaja poljubca,
ni stiska ruke..
Sa onoga svijeta tek vraćena
bez prošlih sjećanja …

Sada druga, romantičnija
ljubavi puna …
Nova ja rođena!

Prošlost, više me ne zanima!
Tugu neću dva puta da slušam!

Moja nada postoji u ostvarenju.
Žalost, griješke ne ostvareni snovi
ostavljeno je drugom putniku radi iskustva ..

Vidiš li budućnost?
Tamo sam krupnim korakom u ponoć krenula
Tamo daleko gdje u zoru voljet ću prvi put sebe!!!

ŽIVI AKO SMIJEŠ

Gle, posta drvo,
oskrnaviše me
– isJekli na pola,
a hoću disati
živjeti…

A kako???
Hoću li uspjeti?!
Snagu gubim,
a volje za jedan tren.

Pustila bi grane
da olistam,
ptica na nju da sleti…

Prijete mi…
Iz korijena žele
išćupati…
Jači su…
ŽIVI AKO SMIJEŠ,
jer svakako mi je mrijeeti…
III-nagrada -MESOPOTANIJA , Beograd