Snježana Segnan

1912087_821555751211302_648373820867365689_nBiografija:

Rođena U Rijeci .Završila školu za daktilografa i administratora.SSS Pišem od djetinjstva.Objavljivala sam svugdje od zapaženijih Modra Lasta i nagrada U večernjem listu..Bavim se slikarstvom i pisanjem poezije…Dišem i pišem o svemu što vidim ..

Bibliografija:

Valentinovo 1, Valetinovo 1. More na dlanu 1, 2Antologija facebook pjesnika,Svim na Zemlji mir veselje,Stihom ispisujem dušu 1, U izdanju Kluba Kulture snova, Pjesme koje život znače .Providenca, Ispod Duge u izdanju Sven Niš,Megamaxy gigant pjesma grupa autora…U Časopisu Književo Pero HKD i ostalim međunarodnim zbirkama objavljivane su mi pjesme..Samostana zbirka KORACIMA HRABrosti u izdanju Kultura snova moj je prvijenac.. samostalna zbirka pjesama..

10858468_10203263312288944_8424488197680816004_n

LJUBAVNA PRIČA

Cvjetala sam .Tad sam najljepša bila,. Cvjetova narančastih kao sunce.Okretala sam se prema suncu i sve više ličila na njega..Teško je bilo.Danima nije kišilo i ono malo soka kojega sam imala,brižno sam čuvala .Kap po kap bi pila jer korijenje mi je bilo suho.Motrila sam oblake nadajući se makar jednom crnom.Makar samo jedan oblačić da prolije kišu po meni.Da mogu disati punim plučima.
Oko mene nekave travurine nisu baš bile pričljive.Često su se svađale koja je ljepša a nijedna nije imala cvijet..Šutjela sam.Zamjerale su mi na mojim cvjetovima i nisu htjele lijepo pričati.Dobacivale samo” ona tamo”.Kao da ja nisam tu i ne čujem ..Šutjela sam..
Jednog jutra začula sam čudan zvuk.Brujalo je ,zujalo je i prestašena vidim sve bliže prilazi mi, Taj užasni zvuk ,sledila sam se od straha.Ukočila i pognula glavu….Zvuk je raznosio biljke oko mene .Padale su pokošene jedna za drugom.I zatvorih oči kad je tik do mene došao.Čekala sam,Neizbježno ću i ja pasti .Ostati mrtva s otalim travama.Ostati na zemlji i osušiti se .Moje srce je u zemlji i ako me posijeće gotov je moj život…
I tada desi se čudo.Hrapavom rukom dodirnuo me neki čovjek i rekao:Divnog li Nevena.Pomilovao me i otvorih oči ,pogledala sam ga i sva se raširila laticama svojim…Kad osjetim nježne kapljice vode …Čovjek me je zalijevao i hranio moje srce..Ah ,kako sam sretna..AH,,nije sve u životu tako crno.Pomislila sam…
Otišao je dalje i nastavio brujati koseći sve trave oko mene .Sve je bilo puno polegnutih mrtvih trava oko mene.
A ja živim !
Kad spazih a nisam niti znala da u mojoj blizini postoji još jedan cvijet.Divan cvijet .Ogroman.Čudan . .Ja cijela i još mene deset stalo bi u jedan taj cvijet,,Crveni.A volim tu boju.Jako..Kad opazih diretno gleda u mene iznenađen.Ma ne gleda doslovce izbacio oči i ne skida pogleda s mene.
Pognuh malo glavu.Zacrvenjela sam se .NIkad me nitko nije tako gledao.Osjetim nekakvo uzbuđenje.Sve je kroz mene strujalo ,voda ,moji sokovi su se luđački uzburkali…Što je to? Što mi se dešava? Ne mogu skinuti pogled s tog cvijeta.
Tako je blizu.Skoro ga listom mogu dotaknuti.A do nedavno nisam niti znala da postoji.One travurine oko mene nisu mi dale niti da vidim komadić neba,od njih sam se morala naginjati na sve strane da vidim oblake,o suncu i neću pričati.To je bila borba.Ja na jednu stranu ,oni tamo.Ja na drugu ,oni opet.Valjda im je to bila igra da me izazivaju.
Ma vraćam se na cvijet.Pogled opet vratim jer mislima sam htjela otići ali nisam mogla.Ne.Vidim skroz se do mene spušta i
dotiče me gotovo.Skoro se onesvjestih od nepoznatog osijećaja..Moje korijenje je rašireno ,listovi se nesvjesno okreću prema tom cvijetu.
Ali nema listove? Gdje su mu ? Pitam .Nakon dugo prestraši me moj vlastiti glas.Gotovo sam zaboravila kako zvuči…Kaktus sam ja gromko progovara cvijet.Kaktus? Nikad čula.A kakva si to biljka ? Neću ti objašnjavati sad kaže..Dotaknu me cvijetom i ja ostala zanesena,sretna….Bože kako li je lijepo što je tu…
Pričali smo danima,noćima je bio uz mene.Brojali zvijezde. Grlila sam njegov cvijet….Kaže, ja cvjetam jednom u sedam godina..Kako to? Zato valjda nisam ni znala da postoji…
Ljeto je bilo dobro.Sunca malo previše ali on bi me štitio je nije mu smetalo kao meni…Vode sam imala koliko mi treba.Onaj čovjek me svaki dan milovao i zalijevao i kud će ljepši život biti…Pitala sam se ..Čak sam počela i pjevušiti od sreće–Zaljubila sam se u taj cvijet…U Kaktusa.Čudnog li imena…ali nema veze..Volim te Kaktuse rekla sam …Smijao se ..
Voliš ahahaha,,,Smijao se…I ljeto je prošlo…Postajalo mi je sve hladnije.Noći više nisu bile tople….A Kaktus je užas jedan izgubio cvijet..Gdje je pitala sam? Gdje ti je cvijet?Nema ga ,otišao ,uvenuo..Užasnuto sam gledala njegove listove koji su se sad vidjeli…Nisam se mogla maknuti od njih..Što je to?Boli me.TO me boli….Nekakve bodlje sve više su me probadale…
Volim te ,govorio je..Da i ja tebe vikala sam.A glasa nije bilo..Što ti je ?Pitao me a njegove bodlje su me ubadale svaki tren sve više..VOliš li ti mene?
Iz daljine čula sam svoj vlastiti glas.Volim te govorila sam..Volim te šaptala sam..Bol me ubijala…Vikao je, ne odlazi!..Grlio me sve snažnije…Ne odlazi!.Ostani sa mnom..
.Zadnjim snagama izgovorila sam :Ostajem zauvijek s tobom i zagrlila ga uprkos svemu.I to je zadnje što sam uspjela napraviti…

Snježana Segnan
DOK SLUŠAM TEBE MOJ ANĐELE
Šapat tvoj noćas me prenu
i digne me naglo onako snenu,
pogledah kroz prozor tada,
tišina ,mir mojim gradom vlada.

Al nebo plavo trgnu me jako
i rekoh sebi idem idem polako
o dali ćeš znati čekati me tako
i vjerovati meni onako jako
kako u srcu ja te već nosim.

Anđele ti si još uvijek u meni
i moje oči vide te u sjeni
gdje mora nema a srce mi živi
u duši peće tvoj pogled krivi.

I vjeruj u mene jer ljubav
moja je čista
kao kad rana jutarnja rosa blista
tako i ja kad u san mi dođeš
presretna budem sve dok ne prođeš
i ujutro kada novi dan sviće
je čekam noć jer ljubav opet niče.
NIKAD N EPOČINJEM PJESMU AKO NEMAM ŠTO REĆI

Nisam ja od onih
što klimaju glavom i slažu se
uvijek s onim što struja nosi.
Uljudno se smješkaju –
Prave se dobrima ,
maskama kriju tijelo
okrutnih i ružnih oblika…

Nisam ja od onih
koji potvrđuju i
slažu se
jer je vrijeme čudno
oluje ih nose pa misle
moramo biti upravo takvi…

Prikazuju sebe u lijepom svijetlu,
okruženi cvijećem
namješteno se slikajući…

Ja sam hehehe
divlja voda koja ide
svojim pravcem…
Brodovi koji po meni plove
zaštićeni će biti..
Vijernik ja sam
ponizna i pokorna samo Bogu
a ljudima pokazujem iskreno lice..

Nikad ,baš nikad
ne slažem se sa svima
jer kažu ; tako mora biti.
Moj glas uvijek se čuje ..
U masi se ne utapam i
ne dozvoljavam muljanje i mućkanje
u moje ime…

Smijem se glasno.
Općenito ,glasna sam i jasna
bez laži na jeziku
i skrivenih namjera u oku.
Tuđa sreća me raduje a tuga me
rastužuje…

Plakati mogu s tobom i pomoći ti
ali kad plačem za sebe
ja plačem sama.
Moji jadi ne trebaju drugima..
Molim, svoje ostavite sebi
ne djelite lažne ako nisu vaši.
Žrtvu svatko sam sebi nameće
ako greškom ne postane istinska žrtva ,
pogođena životom kao pravim ognjem–

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *