BIOGRAFIJA:
Verica Kuharić rođena 1972. godine u Varaždinu.Živi i radi u Zagrebu. Odnedavno svoje zapise objavljujivljuje na mrežnim stranicama. Njena poezija našla je mjesto u zajedničkim međunarodnim zbirkama, te i u njenoj prvoj samostalnoj zbirci poezije “OČIMA ČITAM MISLI” 2014. u izdanju KULTURA SNOVA ZAGREB
BIBLIOGRAFIJA:
BIBLIOGRAFIJA: MEĐUNARODNA ZBIRKE: „MORE NA DLANU“ 2013 i 2014. KULTURA SNOVA ZAGREB „MOJA PJESMA TEBI ZA VALENTINOVO” 2014. KULTURA SNOVA ZAGREB „SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE”2014. KULTURA SNOVA ZAGREB „MILI DUELI” 2014. KULTURA SNOVA ZAGREB „DOTAKNUTI STIHOM “2 i 4 2013 .KULTURA SNOVA ZAGREB „ANTOLOGIJA FB PJESNIKA “2014.KULTURA SNOVA ZAGREB „ZAGRLI ŽIVOT“ 2014.UDRUGA BALKANSKIH UMJETNIKA –SUBOTICA „1 GORNJOGRADSKI FESTIVAL”2013. KULTURA SNOVA ZAGREB „GOLI ŽIVOT U UMETNOSTI”2014.UDRUŽENJE BALKANSKIH UMETNIKA NOVI SAD I SAMOSTALNA ZBIRKA POEZIJE “OČIMA ČITAM MISLI”2014.KULTURA SNOVA ZAGREB
AKO
Ako ga ikada sretnete
recite mu da zna da ju je tražio
na svim policama svog uredno posloženog ludila.
Ako ga ikada sretnete
recite mu da je i ona tražila njega
u svom-svom bunilu.
Ako ga ikada sretnete
recite mu da zna da ju je volio.
Ako ga ikada sretnete
recite mu da je i ona voljela njega,
jedinim načinom kojim je znala,
pomalo čudnim,
ali sobom.
Ako ga ikada sretnete
recite mu da oduvijek zna
da ne žive u istim svjetovima,
na istim mjestima,
gradovima,
da ne hodaju istim stranama ulica,
da nemaju isti broj tenisica i
da ne vežu vezice istim načinom .
Recite mu ako ga ikada sretnete još i ovo:
Ona koja ne odlazi da otišla je odavno
i da ne zna koji je točno bio sat,
ali zna da nije bilo ovako kasno.
ČEKANJE
Stalno nešto čekamo.
Čekaju se tramvaji,prijatelji,telefonski pozivi.
Čekaju se kiše,
a onda se čeka da te iste prestanu padati.
Čekaju se svitanja,
neke noći .
I sve se nešto čeka i svi nešto čekaju,
samo ja ne čekam više.
Dočekala sam sve svoje,tvoje oči.
MOGLI BI…
ne misliš li
da bi možda mogli…
pogledati neki film
ako nam dosadi
buljiti u strop
igrati se sjenama
jedno biti
šutjeti
očima pričati
jutru dozvoliti
da zajedno nas budi
ne misliš li
da bi možda mogli…
jednom
kad se sretnemo
trčati livadama
bosi…..
ZAROBLJENI
jadni smo,jadno moje
živi se
svaki put iz početka
u
krhotinama sjećanja
u
tišini bola
sve zbog jednog trenutka
zarobljenog
u
plamenu svijeće
zapisanog
tihim
poljupcima
drhtajima naših tijela
i
čemu sve ovo
jadno moje
kad
jadni smo oboje
i
živi se
svaki put iz početka
mijenjaju se samo
godišnja doba
jačinom krika duše
***
Hladno je.
Ne pjevaju ptice.
Čistači noćas isprali su ulice.
Ne miriše cvijeće.
Ništa nije kako treba biti.
Besmisleno sve je.
Sve,osim nas.
Možda…?
DAHOM ISPISANO IME
ne znam kuda će
na koju stranu krenuti
ali za sebe znam
sigurno
da dalje ću po svom
sve svoje molitve
vjerovanja
nadanja
svu svoju samoću
ostavit ću duši njegovoj
neka ju nosi sa sobom
s njom neka nahrani ptice
kad pogledi mu
pobjegnu u daljine
neka na staklu okna
gleda
dahom ispisano ime
Verica Kuharić-Vk