BIOGRAFIJA:
Završila Scuola Professionale d’arte floreale di Marco Mazza u Bresci. Vlasnica je poduzeća Cvijet Benjamin d.o.o u Zagrebu. Dugogodišnji je prijatelj SOS Dječjeg sela Lekenik. Uči hebrejski jezik na Biblijskom institutu u Zagrebu. U slobodno vrijeme piše pjesme, priče i tekstove.
BIBLIOGRAFIJA:
Dijete sreće, bajkovita priča za djecu. Stihom ispisali ljubav, zajednička zbirka poezije deset autora
***
VEČERAS TAKO TUŽNO NEDOSTAJEŠ
Nisi me uzalud bacao lavovima
Ne štedeći me. Ne braneći me
Proživjeh sve polarnosti ovdašnje
Vidjeh svaki kontrast
Vidjeh svaku nijansu
Od tame do svjetlosti
Tvoje su moje kosti
Tvoja je moja krv
Ja sam kap koju ostavljaš
Ovom plašljivom svijetu
U nasljeđe
I već kasnim otkriti mu
Tvoju veličinu
Ne čeka mi se
Oduvijek sam nestrpljiva
Grizem zrak pred sobom
Rušim prepreke
Dok neumorna. Znatiželjna. Neustrašiva
Trčim iz tame ka svijetlu
Grebem koljena i laktove
Derem kožu do krvi
I lomim srce u bezbroj sitnih komadića
I jačam
I rastem
I širim svoje rubove
Učeći se raspadnuto sastavljati nanovo
Sa strane me promatraš
Navijaš kad padam
Pun strepnje i hrabrosti
U isto vrijeme
Tvoje oči pune suza ponosa
Blagoslov su mojih pobjeda
I ne mogu se slomiti
I mogu ostati jaka
Neprekidno snagu ulijevaš u mene
No, večeras tako tužno nedostaješ
Večeras sam tek tvoja mala neutješna kap
I sustiže me pitanje:
Ima li mjesta u tvom lijesu za mene, oče?
Ne čeka mi se
Oduvijek sam nestrpljiva
Da se prošvercam na drugu stranu
Da nas zajedno na nebeskim poljima
Kroz vječnost
Nerazdvojene
Miluju zvijezde
***
KRŠĆANIN
Drsko je reć – kršćanin sam
Prvi bješe posljednji
Umire na križu
Religija – ljubav
Njegovo poslanje
Nitko tako ne ljubi Ljubav
Jednači muža
Sa ženom
S djetetom
Svetošću poistovjećuje grijehe
Jedan je čovjek
Okrunjen trnjem
Taj što glasom
Umiri more
Pljuvačkom i blatom
Povrati vid
Dahom svojim
Uskrsnu svijet
U blagosti
Pogledom oblake miče
U dražesti
Ponizno
Jesi li ikad trljao blato?
Ili su tvoje prečiste ruke
Drsko je reć – kršćanin sam
Nitko tako ne ljubi Ljubav
***
NE ČEKAJ ME
Pričala sam ljudima – ne postoji takav kao ti
Neću te naći u pjesmi na radiju
Između korica ljubavnih romana.
Dolaziš u snovima iz nekog drugog Svemira
Ili nekog prošlog života
Udaljen vjekovima.
Tvoj miris donosi vjetar pred kiše
Kroz vatru, kroz vodu za mene dišeš
Čekaš me od djetinjstva – strpljivo
Da odrastem kroz iskustva i
Mladenačke grijehe
Kroz Sunce vraćaš osmijehe
Kroz Mjesec liječiš ožiljke
Poljupcem
Čekaš da postanem opet bezbrižna
U dubinama. U visinama. U daljinama
Kad postanem ono što bi htjela
U ponosu. U smjelosti
Potpuna sama pored sebe
Spremna otvoriti grudi i izdržati
Doći ćeš
Kroz tišinu osluškujem korake
I sve si mi bliži
Kroz šumove valova čujem ti glas
U buđenju zore
U peludu zvijezda – prepoznajem te
Svaki sam dio tebe birala sama
Snovi već imaju krila
Ne čekaj me
Kroz prošlost, kroz budućnost
Kreni mi u susret
***
DJEVOJČICA U GORUĆOJ KULI
Nešto neodoljivo u tvojoj nutrini
Prodire kroz zidine iza kojih se
Predugo skrivam
Zrak oko nas miriše na rađanje
Sasvim novog odnosa
I jedina šansa doći do vrha
Je da se prvo iskopa rupa
Dođi, povedi me za ruku
Ne, zapravo zagrli me
Zagrli me snažno i nježno u isto vrijeme
Tako snažno da slomiš moju prošlost
I tako nježno da se ne porežemo na nju
Povedi me u postelju
Kao u hram
Plesom
Skini mi odjeću poljupcima
I dok sam potpuno gola
Prstima mi spoji madeže po leđima u nevidljivu petlju
A ja ću ti pričati o njoj
Koja godinama luta hodnicima kule
Svoje noćne more
Začahurena u pretjesnu kukuljicu
Izdaje i straha
Bila je sasvim obična djevojčica
Jedinstvenog Homerskog osmijeha
Voljela je ples i maslačak
Cvijet koji raste u divljini
I ne može se kupiti
Voljela je jednu knjigu
Shakespeareovu Oluju
Dramu odmaknutu od
Ustaljenog tragičnog završetka
Sudbine junaka
Znaš, ona nije birala svog prvog
Posteljnog druga
On je izabrao nju
Prije prvog poljupca
Prije prvog zaljubljivanja
Na bezazlenoj rođendanskoj proslavi
Trinaestog rođendana
Hrabro i uporno
Branila je svoju čast
Stisnutih koljena
U beskompromisnoj namjeri
Da je očuva pod svaku cijenu
Od halapljivog para bludnih ruku
Uspijevala je. O, kako se samo junački borila!
Tako sam ponosna na nju
A tad….
Tad osjeti pojačanje
Novi par ruku
Koji je gušio njen vrisak
Jecaji postadu sve tiši
Oskvrnut je hram u dolini krhkih bedara
Zauvijek
Iscjedila se radost njene duše
Na krvavu plahtu
Nestade bezbrižnost
U nemirnom snu
Došle su noćne more
Iznova scene goruće kule
I ona u njoj
San za snom
Iz dana u dan
Ne nalazi izlaz
Sama i uplašena
U svom vrisku
Ne čuti moje misli i riječi
Ne čuti moju ljubav
Preslaba sam sama
Doprijeti do nje
Duša koja spozna sebe nije prozirna
Njeno lutanje završava susretom ljubavnika
I zato te molim
Zagrli me još jednom za nju
Moju malu heroinu
Snažno i nježno u isto vrijeme
Tako snažno da slomiš njenu kukuljicu
Da je probudiš iz snova
Koji ne vode nikuda
Da joj suze padnu u zaborav
I tako nježno da čuje istinu u riječima:
Svatko zaslužuje ljubav
Da se usudi osušiti krila
I ponovno poletjeti
I dok smo potpuno goli
Prstima ti spajam madeže na leđima
U nevidljivu petlju
A ona
Ona slobodno i bezbrižno
Pleše radosnih snova
Na mreži naše ljubavi
