KRATKA BIOGRAFIJA:
Rođena 28.11.1956. u Banja Luci.Završila Medicinsku školu u Doboju, Pedagošku akademiju u Banja Luci i Filozofski fakultet, odsjek za jug.književnost i sh-hs jezik, u Sarajevu. U Njemačkoj i Švicarskoj nastavila školovanje u oblasti menadjmenta za organizaciju posla i vođenje radnika u oblasti medicine. Radila kao glavna sestra u Domovima za starija lica. U domovini radila kao prosvjetni radnik u Medakovu i Miljanovcima, kod Tešnja. Književne priloge objavljivala u više listova i časopisa. Dva puta nagrađivana na književnom natječaju SUBNOR-a za kratke priče. Učestvovala je na više književnih manifestacija, zastupljena u zajedničkim zbirkama “Druga svjetlost”, Književni klub “Ivo Andrić” Doboj, “Garavo sunce”, “Drugari”,Sarajevo,”Pisana riječ zavičaja”, “Jezik roda moga”,Frankfurt,1998.,39 Jahre zum Nachdenken,Bratislav Rakić -Margot Marquart,Augsburg
…Članica je Udruženja pisaca 7 Frankfurt na Majni do 2004.
***
PISMO II
Tinu Ujeviću
U žilje te
Zemljino utkali
Božijim sinovima
Na razmeđi ostavili.
Šesir
Na krugu nebesku okačili
Kaput otrcani
Na jablanu
Odmara
Tuge i bolovi
Odavno ispijeni
U mehanama Imotskim
Dušu popili
Naiskap
Tamo bolovao
Ovdje odbolovali
Svakidašnje jadikovke.
Samo stihove
Uzidali žive
U ulice
A Tebe
Među zvijezde.
***
RUKE
Sto ruku imam
Da berem trešnje na istoku
I umivam jutra u oktobru.
Stokraku zvijezdu snivam
Nevidljivo slutim,
rumeno vidim,
topim noć.
Stogodi davim hrast,
a Bosni ni do članaka.
Vjerove Karpata dišem
A Bosna ni do lakata.
Stoglavu aždaju ubijam
Kao kišnu kap,
Kao jasenov list.
Ali šta to vrijedi
Kad ni jedno krilo nemam,
kad je okovan let
prema postelji mjeseca,
prema besmrtnosti.
Sto ruku imam,
a umrijeću nemoćna.
***
ZVIJEZDE SU TVOJE OČI
Ne smiju da te odvedu iz moga života
I kada dođe dželat remena
Postojaćemo spojeni jutrom,
Životom zagrljeni
Opijeni izmaglicom ljubavi.
Pregršt nevidljivih suza
Prolićemo u srca da grca noć.
Svemoguće nek izgubi noć.
Naučiću pticu da leti,
Leptira da te ljubi,
a kada se posljednja nada izgubi
ostaće želja na tvojim rukama.
Opet ćemo doticati jutra
I sutra, i prekosutra, i na kraju će
Opet biti početak, jer neću i ne želim
Da odu naši vozovi, naši vjetrovi, naše kiše.
Ne smiju da te odvedu iz moga života:
Ni ciganske čerge, ni zalutale ptice
Ni pjesmom grlice.
Ako te odvedu, sutra neće postojati,
Nego će ptice iz kaveza
Kao leptir dodirnuti tvoje lice
I ulica će zatrudnjeti od mojih suza.
Ne dam da te odvedu iz moga života
Trebaš mi da postoji nebo, da postoji sunce,
da postoji proljeće.
U nama, oko nas i oku svijeta.
Ne smiju da te odvedu, jer naučila sam
Leptira da te ljubi.
Jutro da te bude. Pticu da ti se nađe.
I kada sunce zađe zvijezde su tvoje oči.
Ne boj se, ne dam da te odvedu iz moga života.
***
HALJINA
Ne dam tu haljinu!
Hoću da putujem!
Da umrem u njoj.
Na njenom lijevom ramenu
Na rukavu desnom
Na oba skuta,
na volanu pod vratom
na nitima pokidanim
nestali su nečiji prsti.
Ne! Ne dam tu haljinu!
Njoj se nešto veliko dogodilo.
***
VARIJACIJE
Rastopilo se tijelo od pogleda
U morama noćnim.
Nebo oko stalo ispred mene
Zagledano u svitanje.
Probudila se zgrčena misao
I protegla dušu u mom koraku.
Čelo uspomena
Nabralo svoje oblo.
Otvorila sam vrata sna
I u njena okna
Stavila pregažene nevolje.
Vapi sunce iz srca.
Bilo vremena urezuje
Sekunde u naše meso.
Izmičemo strahu
Držeći sreću u grču stisnutu
Zagledani u vrhove
Trenutnog postojanja.
Šta li nam je život obećao
Kada smo mu iz klice narastali?
***
SLUTNJA
Noćas smo noći urezali
Snove zajutrene na grudima.
Izmicali iz okova
Dodirima zaludjeni.
Kroz damare tuge
Proticala ljubav-
Sve se stopilo u zov osmijeha.
Tvoje me usne razbudiše.
Postadoh dio jutra
I proticanja.
Al` šta nas to čeka sutra…
BIBLIOGRAFIJA: Objavljene zbirke pjesama:
