KRATKA BIOGRAFIJA:
Mirjana Zeman, rođ. Klasnić, pseudonim Mirjana Nova-rođena u Zagrebu 1960. godine. Završila Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Radi na Gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu preko 30 godina kao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture. Pisati pjesme počela je iznenada i odjednom prije nepunih dvije godine. Izdala zbirku pjesama Zov srca i duše, piše kratke priče i pjesme do današnjih dana obogaćujući time svoj život i vrijeme i usrećujući druge u svom okruženju i pomalo ih ostavljajući u čudu…
BIBLIOGRAFIJA:
Zbirka pjesama Zov srca i duše
***
LJUBAV JE SVUDA OKO MENE
Dok sam brajdu na ogradi orezivala
Listić pred moje noge iskočio
I u laganom luku se na podu zaustavio.
Ja ga pogledam, kad ono malo zeleno srce.
Priroda mi poruke u obliku srca šalje.
Ljubav je svuda oko mene.
Čak i magnolija čempres grli.
Pet, šest godina starija od njega
Pa ko prava brižna sestra,
Zaštitnički iza njega stoji
I poljupce u zatiljak mu daje,
Tiho mu govoreći :“Samo ti
Bujaj i rasti u zagrljaju mom!“
A on zaštićen ko kralj, oko nogu
Sivosrebrnu cvjetnu krunu ima.
I baš ga briga, savršen pogled
Na sve ima.
Hoće li gore na nebo i oblake,
Dolje na travu i cvijeće
Il naprijed na javore i smreke.
Baš mu je lijepo i lako
I kao da svima poručuje:
„Ljubav je svuda oko mene!“
***
LJUBAV U KAMENU
Možda ćete reći da sam luda
Al ja srca vidim svuda.
Gdje god se okrenem,
Kada u more krenem,
Sama srca od kamena
Gledaju u mene!
Mogla bi o svakom napisati pjesmu ili stih
Čak se i slovo Z našlo tu.
Ljubav je u zraku, u moru,
Svuda oko mene.
Ljubavi sam puna, pa sad na plaži
Gradim rub srca od kamena.
Neka ta srca tamo oko mene gdje ležim
Energiju ljubavi šalju dalje
Na sve koji će tu doći, ležati il proći,
Da im njihova srca budu puna, čista,
Iskrena, sretna, zaljubljena i voljena.
I da vole sve i svakog i s lakoćom
Ljubav daju i natrag primaju!
***
GINKO STARI
Volim taj Dalmatinski park, ma nije mu to ime.
Nema tablu s imenom, ali tu se dođe iz Dalmatinske ulice pa mu eto svi dali to ime.
Ma ima tu jedan ginko stari kojemu se uvijek javim i dotaknem ga da mu zahvalim što je tu.
Što me podsjeća da je tu više od stoljeća i da je prošao sve i svašta, malo se nakosio od zuba vremena i odmicanja od sjevernog vjetra. Kora mu gruba, debela i popucala na tisuće sitnih kvadrata. Na jednom mjestu duž cijelog debla nema kore na oko 10.cm i tu mu se vide dvije glatke vitke žile kao kod nas tetive. Uvijek ga tu pogladim, to je na istočnoj strani. A na južnoj strani ima udubljenje kao spoj dva debla i tu bi se lako malo dijete u igri skrilo.
Ni tu nema ispucale kore, sve je glatko gore i dolje. I sad nešto što me smeta. Na zapadnoj strani tog divnog širokog debla dva čavla vire na razmakui od dva pedlja. Znam da ga ne boli jer su u kori, al svejedno tu stoje više od godine ove i spomen su na držanje žice s lampicama za neku feštu s izložbom u prirodnom ambijentu s kraja proljeća.
I tako baš na visini mog zagrljaja, dva čavla prkosno stoje i čuvaju ga od nježnosti moje. Al neće više dugo. Sutra u šetnju s pesom s kombinirkama krećem i starom ginku „trnje“ čupam i slobodno zagrljaj mu dajem, a on meni energiju vitalnosti, postojanosti, ljubavi, sreće i hrabrosti. Pomaže mi da to sve lakše nađem u sebi i dalje dijelim.
***
PORUKA U PJESMI I VATRI
Iza kiše uvijek sunce svane
Koliko god se u datom trenutku činilo crno
Pa tako i sada sve je jasno…
Iako još uokolo tutnje gromovi
Oko mene sve se razvedrava.
Polsatni odmor uz promišljanje što i kako dalje…
Uz finu crnu kavu, štrudlu netom napravljenu,
Podršku psa koji me uz nogu cijelo vrijeme prati…
Na jedno uho slušam pjesmu s radija
-Sanjaj me noćas… jer možda već sutra u snove
Ti uđe ljubav nova…, a na drugo pucketanje vatre
Iz peći koja svojim jezikom kaže kad joj treba podstrek
U obliku novog drva, a toplinom kazuje kad joj je dosta nalaganja.
-Na pola srca još sam njen, a napola umirem
Na pola duše još sam njen,…
Ljudi prođu ali ljubav ne vide… pjeva Franka.
Ja još uvijek u te vjerujem, sve dok nas ima dobro je.
U pravom trenu poruka za mene…
Čitam znakove, poruke, a sada ih i slušam.
I vatra i pjesma točnu poruku mi šalju
U ovom mom sadašnjem trenutku u ovoj životnoj situaciji
-Tko ne zna sebe dati ničega se neće sjećati…
***
NIČEG NEMA
Tebi što sjajiš jače od sunca
Iz penkale dok izlaziš
Tebi što sanjkaš se riječima
Na uzbrdici emocija
Satkanih od snova
Tebi što riječi pišu poruke
Punije od sata koji otkucava
Vrijeme kroz noć ovu
Tebi što san sklapa oči
U mekoj postelji
Od pernatih jastuka
Tebi što znaš da nečeg
Ima u zvuku melodije
Što svira tvojim dahom
I razlijeva se u ništavilo
Dijela uma što stvara
Sve lako
Ničeg nema oko tebe
Ničeg nema zlato moje
Samo sanjaj i spavaj
Kroz mekoću ove noći
Do svitanja zore
Što brzo će doći
Tebi što noć odlazi u nepovrat
U ovo zimsko doba
Ljuljajući se u ritmu otkucaja srca
Kroz zvukove svemira
Ničeg nema osim tebe
Ničeg nema do tople postelje
Nas dvoje i čaše vode
Što gasi ranu
Uzavrelu od bola čežnje
Ničeg nema ničeg nema
Do nas dvoje stranaca
U mekoj postelji
Od pernatih jastuka.
Ničeg nema unutra
Čekam te vani
Na stepenicama želja
U snovima noći
Gdje radost će doći
Odvesti me iz mraka
U bijelo maglovito jutro
Bez daha
Ničeg nema do uzdaha
Uspavanog tijela i
Spokoja duše što luta
Oko nas dvoje
***
APOKALIPTIČNO DOBA
Kiša ne da pada, nego lijeva
I sve obilato zalijeva:
Pticu u nešto nižem nego obično letu,
Drveće koje na mahove grane njiše
I kao da se kreće,
Opeke zida susjedove nedovršene zgrade
Koje se jače crvene,
Krovove i dimnjake prekoputa zgrade
U kojima grlice zaklon traže.
Sve miruje i stoički čeka,
Samo kiša svoju debljinu i smjer mijenja.
I ne misli stati još par dana
Jer tako kažu prognozeri.
Nanijela ona već mnogo štete
U zadarskom nedavno, a sad i
Ogulinskom kraju.
Natjerala ljude da se organiziraju,
Solidariziraju i međusobno u nevolji
Na dobrovoljnoj bazi povežu.
I vlada se pokrenula pa
Stožer na krizna mjesta postavila
I narodu u nevolji pomoć ponudila.
Nema mjesta na kugli zemaljskoj
Gdje se u zadnje vrijeme nešto
Ne dešava loše po život čovjeka.
Priroda kao da nas upozorava
Da smo na pragu nekog novog doba.
Netko kaže „zlatnog doba“,a
Nekome je došlo apokaliptično doba.