Biografija:
Rođen u Zavidovićima hiljaduidevetstošezdesetidruge godine. Završio Opću Gimnaziju u Zavidovićima.Studirao Poslovnu ekonomiju u Banja Luci.Bavio se atletikom sve do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini.Nastupao za tri atletska kluba Borac iz Banja Luke, Krivaju iz Zavidovića, Čelik iz Zenice.Više puta državni prvak u disciplinama pet, deset kilometara.Po završetku rata radim kao trener u AK “KRIVAJA” ZAVIDOVIĆI. Iznjedrio četiri olimpijske nade kao trener. Pišem pjesme iz gimnazijskih dana.
Bibliografija:
Objavljivao pjesme u tri zajedničke zbirke Izdavačke kuće Umetnički horizonti :Kupidonova strela, Mozaik lirike, Njegošev vijenac
***
UZMI OD MENE I PODIJELI
Zaviri malo srećo
sa sobom osmijeh donesi
na ispaćena umorna lica
ništa te koštati neće
budi
majka
princeza
kraljica
Kao princ iz bajke
na koljena evo padam
i beskrajno dok te molim
u dubini duše
iskreno se nadam
Da ćeš ove molitve
uslišiti moje male
zapaliti radosti plam
na ognjištima tuge
što beskrajno caruje
neka se pojavi tvojoj
i onaj ko nema obraduje
Uzmi
slobodno
od mene
podijeli
ako ljudi oko mene
nisu srećni
ne trebaš ni meni
***
SIROMAHOV POGLED
Poderani dronjci
na njemu vise
neobrijan
nepočešljan
duge kose
miris njegov
poput vonja
pred kontejnere
naše školske
svakoga dana dođe
i dotančine ih prekopa
A ljudi
eno ga
opet onaj dronja
A u meni
srce cijepa se na dvoje
o ljudi
bezobzirni
bezosjećajni
pustite ga više
i on svoje ima muke
ne zaboravite
da i sami možete
na jad ovaj pasti
budite otvorena srca
i široke ruke
I on je čovjek
glad ga isto tjera
niodkoga od vas
zaiskao nije
ni mrvicu hljeba
tanjir tople čorbe
ovo je način
njegove borbe
da ostane živ
kraj vas posmatrača
Pogleda me samo
kad mu pružim novac
da bar jedan dan
uživa u hrani
a njegove širom
otvorene oči
topao pogled
srce i dušu
bolje
nego nečije hvala
zauvijek nahrani
***
PUT NADE
Kofere šutnje nosim sa sobom
sve priče lijepe odnese prošlost
budućnost snova brod što tone
popraćaju molitve ezana s munare
i crkvena zvona tačno u podne
Vrisak se razliježe na podnevnoj žezi
vazduh treperi jedva se diše
polazim na put prostranstva nade
nikoga nema da isprati me više
da se okrenem za osobom voljenom
Da okrenem glavu i mahnem rukom
nekome ko će čekati da se vratim
ispratiti me sa suzom u oku
odlazim s tišinom posljednjim mukom
smještenim u srcu slomljenom duboko
Duši što puca ko sante leda
odlazim niko me neispraća gleda
jedino sjena moj životni drug
i koferi šutnje sa mnom kreću
na put iskušenja da tražimo sreću