Biografija:
Snježana Delač rođena je u Zagrebu 1962. godine gdje se školovala i provela svoj radni vijek. Rodni grad zamijenila je moslavačkim ljepotama doselivši se u Popovaču. Niz godina okružena likovnim zanesenjacima, opijena šarenilom i mirisima boja, ulja te ponesena ozarenim licima slikara i sama uzima kist u ruke 2014. godine, odlučivši kročiti stazom likovne umjetnosti. Na nagovor prijatelja vadi stihove napisane u školskim danima te se vraća u svijet mašte, snova, djetinjstva i svoje emocije pretače ponovo u stihove. I tako uspješno spaja svoj likovni i pjesnički izričaj.
Članica je likovnih društva “Moslavački krug” Popovača i ULIKUM Velika Gorica
***
GENI KAMENI
Nisam u tebi rođena,
al’ gena sam kamenih.
Kad sam samo jednom
tvojim ulicama prošetala,
kavu nekad na Rondou popila,
na Tepu po nar otišla.
Kad sam samo jednom Starim mostom prošla,
noge u Neretvu hladnu umočila,
srce sam u tebi, Mostaru grade ostavila.
Vraćam se vjerno, tebi i
grobu svojih djedova.
***
ZA PRIJATELJA
Noćas sam gledala krijesnice….
od djetinjstva ih ne vidjeh.
Noćas sam udisala opojan miris lipe….
od djetinjstva nisam.
Noćas su tebi prijatelju, moje misli letjele …
od djetinjstva nisu.
Jutro je odavno svanulo a ja čekam da se javiš…
zbog djetinjstva!
***
RIJEKA TUGE
Stojim sama u tišini sobe.
Vani život teče, a mene nosi rijeka tuge.
Ja sam ničije dijete na sredini života.
Djeci sam stara, voljenom daleka,
al’ mene još krv vrela u nemir tjera.
Pedeste sam pregazila ali bih rado nečije dijete bila.