Edima Džinić

Commercial Photography

Biografija:

Dugo godina bavim se pisanjem.Zapažene rezultate postižem 2018.godine gdje se izdaju i prve zajedničke zbirke.Prva zajednička zbirka izlazi u izdanju Kulture Snova ” Dubrovnik na dlanu” a i svih pet ostalih također u izdanju Kulture Snova Zagreb, ” Svim na Zemlji mir”, ” Antologija fb pjesnika”,” Sarajevo na dlanu”, ” Split na dlanu” i Zagreb na dlanu”. U suradnji sa književnom udrugom iz Makedonije izlazi također zajednička zbirka poezije ” Zaednička šapotenja”. Prvu samostalnu zbirku objavljujem 2109.godine pod nazivom ” Otvoriše se kapije” u izdanju Planjax. Pjesme su prevođene na mađarski i makedonski jezik.Svoju zemlju predstavljam u Argentini ” UNA AL MONDO COLA POEZIA”gdje su također pjesme prevedene na španjolski jezik. Živim i stvaram u Tuzli, Bosna i Hercegovina.

***

Kad ožive riječi

U peru sve riječi
stale, nekom velike
a nekom male,
od korova
ljubavi
sjete
riječi poete..
Kad posiješ slova
po linijama
i dođeš do kraja
reda , pročitaj šta je 
naprijed
dal’ ćeš dušu
povrijediti nekom
il’ izmamiti
uzdah iz grudi
oprezan budi
kad riječi
zažive nisu one
krive nego naoštreno
pero
i zasijani redci slova
uzdahni duboko
iz sjećanja
lijepe slike
neka crta 
rijeka slova
jer poeta budi
iz bajke, snova
zagrli maštom
sve nesretne na
svijetu
kad riječi ljubavi
zažive bit ćeš
najsretniji 
na cijelome svijetu.
Riječi su oaza mira
oslikane u bisernoj 
vodi punoj stihova…

***

HALJINA CRVENE BOJE

To veče muzika je palila svijeće a ja sam gorjela više od njih u crvenoj haljini purpurne svile koja je mirisala na tvoje poglede.. a bila je mjesečina i izvirivala na obris mog dekoltea namještenog tek da ti zagolica misli i da skrene pažnju tvojih nemirnih očiju.
Bila sam tad ljepša nego ikad jer bila sam tu sa tobom a ipak tako ne dokučiva sa usnama zrele višnje spremne da te ljube svakog trena…ipak htjela sam ne da te zavedem nego da te navedem samo da me voliš jer …  ličio si toliko na mene i na moje snove u kojima si postao java a ja tvoje juče ili ono sutra sve je se smješalo u glavi jer, prvi put smo bili sami i ja u haljini crvenoj gorjela jače od svjetlosti i plamena vatre…

***
ZASTADOH

Zastadoh na pola puta , da ti kažem dobro sam , duša više ne luta 
osmjeh mi lice krasi
nema više suza 
ni pogleda što u daljine seže bilo je težih dana a može biti još teže…ne dam se vremenu ni korovu 
da zarastaju u moje utrte staze, niz padine šuma neka klize ljetne kiše, bor neka miriše i moja suza zastala je, živjeću sretne dane…
u inat samoj sebi, onima koji kažu nije mogla, nije znala 
a da, niko ne zna gdje i kako je bila zalutala.
Tišina pronašla je svoj put ka njenoj sreći i nije važno sada kad lagane korake pruži koliko ljubavi Božijoj služi njen šapat, glas 
i sve kad se stopi u rijeku želja život postane dom pun veselja…