Marija Kovačiček

Commercial Photography

Biografija:
SSS, po struci medicinska sestra
Živjela u Zagrebu
Svoje radove do sada nije objavljivala

***

S R C E

Uzdrhtalo , ustreptalo,

sasvim malo u prostranstvu

kao ptica bez svog gnijezda

pobunjenik u izgnanstvu,

ono traži , ono moli,

izgovara riječi iste.

Srce moje nemirno je

ko proljetne vode bistre.

***

MODRE DALJINE

Oprosti što sam htjela uci

Ko lopov neki u srce tvoje,

ne mareci za bol u duši,

sanjajuci snove svoje.

Ja nemam prava na tvoje ruke

i tvoje srce, moje nije.

Još uvijek neki davni plamen

toplinom starom dušu grije.

Otvori za me srce svoje

i pusti srcu neka voli!

Dozvoli jecaj svojoj duši,

tako i bol nas manje boli.

I sanjaj sa mnom snove nove

o jutru prepunom topline.

To jesen nas života zove!

Pođimo skupa u modre daljine.

***

KONJI VRANI

Jesil’ gledo,dušo, kada

konje vrane ,razigrane

na livadi ?

Tako srce moje juri

kroz prostranstva,

svo nemirno,razdragano

u slobodi,

a duša mi traži smiraj

i toplinu zagrljaja.

Smiri ove konje vrane

razuzdane !

Uzmi uzde,al’ ne steži !

Savij ruke oko mene,

ljubavlju me svojom veži !

I pustit cu sva prostranstva

sve livade i sva polja.

I slobodu svoju dat cu

tek ba budem,ljubav tvoja!

***

NEMIRNO MORE

Htjedoh biti jastuk na tvome

uzglavlju il’ ptica na tvome

ramenu.

Htjedoh biti oltar tvojoj mo-

litvi il’ sjajna zvijezda tvome

nadanju.

Ali,ja sam samo nemirno

more pred tvojim nogama.

Uroni u me,zagrli me,i voli,

beskrajno voli.

A ja cu biti tu, i čuti te

i onda,kada budeš nijemo

sjedio na obali, i gledao

daleko na pučinu.