Biografija:
Rođena sam 15.5.1969. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina.Završila sam Ekonomsku školu, potom prvi informatički stupanj i Akademiju alternativne medicine. Poezija je moja velika ljubav koju pišem još od mladalački dana.Volim sport, humanitarni rad i sve što ima veze sa književnošću. Moji radovi su štampani u više zbirki poezije, a u pripremi je i moja samostalna zbirka. Živim i radim u Austriji.
***
STIHOVI
Spustila sam stih na košaru isplelih riječi, svako slovo na suhim granama navuklo cvjetno ruho i prosulo mastilo stranama. U kosi vjetar šapuće isto, istim se dahom kite proljeća nekad i sad, još uvijek se kao rad gost u meni ljubav svila, pa sam kao vesela vila stihom izvezla veče. Pustih glasom tvojim neka umilno teče ova arija snova, pa neka se svaka nova riječ okiti sneno. Neka stihovi teku tiho, vezeno, očiju tvojih sjaj neka nose i nek‘ se sapletu u moje kose izmrvljene u ljubav vječnu. VRIJEME Odlaze trenuci, Život,draga ljudi, što je vrijeme drugo no u pijesku stope. Okrenem se vidim za mnom ide more u soli se snovi k’o ledovi tope. Mjesečev je sjaj ušao u tamu da osvijetli stope obuzete strahom, da umjesto glasnog parajućeg krika uči te da pričaš tihim,toplim dahom. Ističe nam vrijeme. Da,vrijeme je brzo sa sobom odnosi sve momente drage. Dijelim na trenutke sve radosti svoje u njima želim živjet‘ da mi daju snage. Odlaze trenuci što je vrijeme drugo do napukla čaša što se brzo prazni. Ne daj da odnese sve što ti je milo ni da te prazninom ispuni i kazni. MIRIS TVOJ S oblacima noćas zamišljeno ćutim s buketom sjećanja misli mi se broje, ovaj čas neću riječju da pomutim i kazaljke sata s čežnjom neka stoje. S krajička usana žudnju slatku pijem O,kakva je ovo čežnja samo živa, osmijehom tvojim oči svoje mijem i žubor ljubavi u meni što biva. Na svileni jastuk kada spustim glavu i kad glasom tvojim tu tišinu pojim ukradenim dahom otključati ću bravu što u srcu čuvam s mirisom tvojim.
***
MIRIS TVOJ
S oblacima noćas zamišljeno ćutim
s buketom sjećanja misli mi se broje,
ovaj čas neću riječju da pomutim
i kazaljke sata sa čežnjom nek stoje.
S krajička usana žudnju slatku pijem
O,kakva je ovo čežnja samo živa,
osmijehom tvojim oči svoje mijem
i žubor ljubavi u meni što biva.
Na svileni jastuk kada spustim glavu
i kad glasom tvojim tu tišinu pojim
ukradenim dahom otključat ću bravu
što u srcu čuvam sa mirisom tvojim.
***
VRIJEME
Odlaze trenuci,
Zivot,draga ljudi,
šta je vrijeme drugo
no u pijesku stope.
Okrenem se vidim
za mnom ide more
u soli se snovi
k’o ledovi tope.
Mjesečev je sjaj
ušao u tamu
da osvijetli stope
obuzete strahom,
da umjesto glasnog
parajućeg krika
uči te da pričaš
tihim,toplim dahom.
Ističe nam vrijeme.
Da,vrijeme je brzo
sa sobom odnosi
sve momente drage.
Dijelim na trenutke
sve radosti svoje
u njima zelim zivjet‘
da mi daju snage.
Odlaze trenuci
šta je vrijeme drugo
do napukla čaša
što se brzo prazni.
Ne daj da odnese
sve što ti je milo
ni da te prazninom
ispuni i kazni.
***
STIHOVI
Spustila sam stih
na košaru isplelih riječi,
svako slovo na suhim granama
navuklo cvijetno ruho
i prosulo mastilo stranama.
U kosi vjetar šapuće isto,
istim se dahom kite proljeća
nekad i sad,
još uvijek se kao rad
gost u meni ljubav svila,
pa sam kao vesela vila
stihom izvezla veče.
Pustih glasom tvojim
nek’ umilo teče
ova arija snova,
pa neka se svaka nova
riječ okiti sneno.
Nek’ stihovi teku
tiho,vezeno,
očiju tvojih sjaj neka nose
i nek‘ se sapletu u moje kose
izmrvljene u ljubav vječnu.