Rođena sam u siječnju, 1955 godine, u mjestu Dubravice, u Šibenskom zaleđu, nadomak N. P. Krka. Tu sam završila osnovnu školu. Srednjoškolsko obrazovanje nastavila sam u Šibeniku. U Zagreb sam otišla po onoj staroj :Trbuhom za kruhom. Doživjela sam čistu klasiku: zaposlenje, udaja, djeca… Knjigu i pisanje volim otkako znam za sebe. Umirovljenjem upravo radim ono što volim.
***
VREMEPLOV
Širok je prostor između nas
Bezmirisni zrak bubri daljinom
Ostani na svojoj strani
Ne prilazi srušenom mostu
On je još jedna prepreka
Na rijeci između dviju pustih obala
Budućnost je potopila lađe
Prošlost je nesavladiva
Trčala sam u galopu sve dalje
S mokrim očima na zatiljku
Dok nisu neprimjetno ispale
Ostale su isušene duplje
I slijepi pogled ispod poveza
Ipak, upamtila sam sve puteve
Kojima sam vukla ostatke mene
Zapakirane u gipsani plašt
Njime sam ovila slomljene dijelove
Bez kojih ne bih preživjela
U vrijeme olovnih zvukova u zraku
Kada se lomila povijest
Kroz sveopću buku nisam te čula
Ušutkanog u mreži osobne sreće
Put nije beskonačan
Zadihano prilazimo nadomak cilja
Izrasle oči kreću se unatrag
Život je osvijetljeni kip
Na njemu bliješte sve promjene
Samo onaj grop u grkljanu
Jednako zategnuto žulja
***
IZMEĐU NAS
Između nas je razapeta mračna noć
Ne traži me u napuštenom kutu
Ispale su sve moje misli i sve želje
Gledam ih na odru
Sklupčane su u mrtvi ostatak
Pretvoren u prašnjavu hrpu
S koje svakodnevno skidam
Pregršt uspomena
I bacam prašinu po nama
Ne prilazi mi, ostani utišan
Ne trebam ostatke slomljenog jezika
S njega se ne cijede
Nježne kapljice ljubavi
Kroz moje ždrijelo
Do praznog srca
S tog jezika leti zdrobljeno kamenje
Uvaljano u bijelu prašinu
Pomiješanu česticama otrova
Moje su oranice umirene
Na njima ništa ne klija
Po njima vjetrovi ne pušu
One čekaju mirne sutone
Zalazećeg sunca
Ostavi tišinu u zriobi
Neka polegne na izrezane grudi
Sretan ili nesretan
Prebaci pogled u daljinu
Da se ne susretne s mojim
***
LJETU JE KRAJ
Pokupi rosna jutra
Na završetku ljeta
Umotaj kofer u nadošle oblake
Poberi tišinu s usnulih čempresa
Vrijeme je za odlazak
Skini mrtve slike obješene u zraku
Ispod uličnih svjetiljki
Što uzaludno bdiju nad
Praznom ulicom nečujnih koraka
Mjesec više ne rastvara sjaj
Srebrnih latica
Ili su to oči slijepljene
Nepriznatom tugom
Sve je strpano u zaborav
A mjesta još ima
Beskrajna je dubina
Napuštenih odaja
Po kojima smo nježno hodali
U nekom davnom vremenu zabluda
Na prvoj udubini nepovratno rasuti
Izgubljeni u raskoraku života
Vraćamo se pod kamenu stijenu
Noseći pod rukom
Kofere života
Ja i ti
Dolazimo i odlazimo
Šuteći krikom