Snježana Budanec rođena 1980. godine u Zaboku. Osnovnu školu pohađala je u Oroslavlju. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Živi sa svojom obitelji u Zagrebu. Poeziju je počela pisati u osnovnoj školi na poticaj nastavnice hrvatskog jezika. Sudjelovala na raznim literarnim natječajima u osnovnoj školi kao i na natječajima za mlade: Goranovom proljeću, recitalu kajkavske poezije Krapina, recitalu suvremenog kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić, Mili dueli-online balkanskom kontekstu pjesnika i dr. Pjesme su joj objavljene u časopisu Riječ Života, Sapphoart, Kvaka, u zbornicima: Ljubavi od stakla 2019., U srcu gazele 2019. i Trojica iz Gradišta 2019., Haiku-zborniku Ludbreg 2019., Zborniku „Susret riječi“ Bedekovčina 2020., zborniku „Senje i Meteori“ 2020. Prvu zbirku pjesama „Prijevoji mladenačkih dilema“ sastavljenu od pjesama iz osnovnih i srednjoškolskih dana objavila je u elektroničkom izdanju 2019. godine. Dobitnica je nagrade za najbolju pjesmu „Mamek gde si je?“ na glazbeno literalnom recitalu „Senje i Meteori 2020. Dobitnica je nagrade brončani KAJ za pjesmu: „Mrkle i naopak“ na 4. kajkavskom recitalu „Božo Hlastec“ 2021.
***
FILOZOF
Kad sjedim sama sa sobom na kavi
uvijek si imam sto za reći
Baš kao pokajnik pred oltarom kad kleči
I kad šutim vrlo je bučno
Nešto i u tišini izvire a da je mudro i poučno
Monološki razgovor se još intenzivno vodi
u samoći kad se vrijeme provodi
Ne volim kad me prekidaju dok solilokvije redam
Druženje sa samom sobom nikom ne dam
Žestoko krilim laktovima svojih misli
što bolje da objasnim sama sebi
što se to sa mnom zbiva
I kakva je to u meni neistražena zona siva
U tančine sve si kažem
ne mogu sama sebi da lažem
i ništa sakriveno od mene ostati ne može
Kao na ispovijedi kažem: ” Oprosti mi Bože,
stvarno ne mogu iz vlastite kože!“
Psihološke analize redam
U prazno često gledam
na osobnoj psihijatrijskoj fotelji
često mi se krevelji
jer mi neki puta trebaju vlastitih misli prevoditelji
i tog sveopćeg kaosa krotitelji.
A nisam filozof, možda naginjem da postanem vječni paixzof,
u svom sam nutarnjem svijetu veliki introzof,
Rasprave o tome prepuštam futurističkim apsurdistima,
vječnim nonsensnim stipendistima.
Ogovaram samu sebe sebi vrlo često,
od mene to je krajnje i naprosto zločesto.
Od takvih seansi svaki psihijatar
prekvalificirao bi se i postao fratar.
Napraviti monologisti psihogram,
Dobit ćeš lucidno fantazmagorijski hologram.
Ipak je bolje biti u svom svijetu grof,
nego umišljeni i propali štof.
Ili možda postati nonsenselof,
pa do mile volje igrati privatni golf.
Bolje ipak igrati se sama anagramom i biti nonsensna,
nego sudjelovati u dijalogu i postati nesnosna/n.
„NONSENSNA POEZIJA I MUDRE KOJEŠTARIJE“,
SAPPHOART I PORTAL OČARAVANJE 2021.
***
ČITAŠ ME
Kao sunce nebo
čitaš me
Kao rijeka zemlju
čitaš me
Kao ušće svoje more
kao ribe jezero
čitaš me
Kao astronom zvijezde
kao pjesnik svoje stihove
čitaš me
kao mjesec tamu
kao sjena svoje tijelo
čitaš me
Kao slijepac Brailleovo pismo
rukom nježno čitaš me
Uvijek i u sve vrijeme
čitaš me
Na rosnom balkonu
dok ptice u dan zovu
čitaš me
Zavaljen u stolicu piješ kavu
otvaraš me kao knjigu
čitaš me
Za svojim poslom dok ideš
kradomice gledaš u mene
čitaš me
Pričaš mi o danu
vremenu i stanju i tada cijelu
čitaš me
Lutaš prostorom iz sobe u sobu
zaustavljaš se
i čitaš me
Ti voliš mnoge stvari ali najsretniji si dok
čitaš me
Pred tobom moje stranice su gole jer
čitaš me
Dobro poznaješ svaki zavoj mojih slova jer dugo dugo
čitaš me
Miluješ mi listove
okrećeš ih nježno i prstima po njima prolaziš dok
čitaš me
Dotičeš slovo po slovo jagodicama
puštaš da dišem ushićeno dok
čitaš me
Držiš moje korice muževno
polažeš med jastuke
i čitaš me
Ne ispuštaš me ni kad dođeš do kraja
već iznova s puno strasti i s nestrpljenjem ponovo i ponovo
čitaš me
„TAJNE PJESME“ BALKANSKA PJESNIČKA UNIJA 2021.
***
SOL
Jedro me gleda
Sladi se ribar na razvedenoj obali soli
Jutra su svježa
Kroz oblake gleda nas sunce pokore
Svojim vatrenim bičevima nas kažnjava za sve opako što smo začeli
Žalila se sol rosi i pobacila je iz sebe živu vodu
Natopila pustinju ispraznih duša
Nisu ribe lude zvečke da čuvaju srebrnjake za pastire
Dosadilo im iščekivanje kiše soli
Puštaju da ih ispuni nafta uvjerenja i da udahnu zadnji dah crnog užitka
Ostat će duga
oblaci puni rupa
kržljave ruke sunca
otopljena ljudskost
graciozna psihotičnost i demonizirana moralnost
A sol će svojim okusom sladiti nepca ribara navikla na bljutavost
„SARAJEVO NA DLANU“ KULTURA SNOVA 2021.