Vedran Strmečki rođen u Baranji 1979 godine.
2008 Objavio samostalnu zbirku poezije te objavljivao u raznim zajedničkim zbirkama. Osim pisanjem poezije bavi se glazbom I umjetničkom fotografijom.
Imao samostalne izložbe u Hrvatskoj, Nizozemskoj, SAD.
U glazbi surađivao sa raznim bendovimaa 2009. godine osvojio treće mjesto za službenu pjesmu IN Music Festivala u Zagrebu.
Objavljivao u zbirkama
Baranja na dlanu- časopis
Erato- zbirka poezije
Večeras se…-zbirkaljubavnepoezije
More na dlanu 2 I 3- zbirke poezije
Stihom ispisujem dušu – zbirkapoezije
Antologija Facebook Pjesnika – zbirkapoezije
Moja pjesma tebi za Valentinovo- zbirka poezije
Postajem nečujna tišina- samostalna zbirka poezije
Pjesma za nikoga
Nerazumljiva jutra,
kiša pada ja sam izvan toga.
Izoliran bez fokusa
zaboravljam ljude.
Iščekujem preobrazbu.
Sam po sebi
postajem zaborav.
Sjene uspomena
ni malo me ne dotiču.
Dani se cijede.
Postojim li.
Tragovi koji ostaju
zabrinuto mi gledaju u leđa.
Nerazumljive noći,
Zvijezde prosipane
unutrašnjosti jorgana,
samoćom u nastavcima
razbuđujem sjećanja
Zalet za zijev
Doimam se kao višak
Misli se pretvaraju u realnost
Nagovješćujući tragičan kraj
Izmješten iz vremena
A priča koju sumrak donosi
Možda me oslobodi
Iza mene nižu se
Zapanjujuće slike prezira
Dišući autentični ton mene
Kroz iskustvo
Jasnih činjenica
jer greška u ljudima
pronalazi put
Da osjetim ubod istine
I Zalet za zijev
Možda su riječi važnije od osobe
Sklupčao sam se
Pokraj mentalnog neuspjeha.
Poraz je definitivan,
A sugerira zainteresiranost.
Jer slavim moć gluposti
Sa viškom alkohola u krvi bez ideala
Bit ću ono što jesam.
Moj osmijeh je ocrtan oštricom tuge.
Pjesnik kojega mrze,
Sjena pokojnog sluge,
Titraj hladnog srca kurve.
A ti negdje ćeš slušati
Mršavog pjevača
Što otpjevati će stih o meni.
Zastati.
Upitati sjenu iza sebe,
Jesu li riječi važnije od osobe.
Turizam bez boja ili pjesma za Marinu
Čujem život jorgovana
oko tvoga vrata,
vodopad bez kapi
ljubičastih sjećanja.
Prijateljstvo,
nije jednostavna činjenica
daleka odluka je to.
Samoća i spas.
A između tajni
postoji maštanje.
Ja gledam na krivu stranu
u ovoj okrutnoj igri
između sjena.
Zaborav,
uspomena,
koja je davno bila
omiljena među nama
dok gubim borbu
da postanem pripadnik
nastajanja tvojih snova.
Al kroz te obale stvarnosti
dubine između što dijele
potopljena uzdiše barka
priča mrtvog kapetana
ispovijed između sjena.
Zaborav,
uspomena.
Za Saru
Prolila se lampa
po sobi moga sna
Biti pjesnik to
Je tek korak od ludila
I gajim sulude ideje u svojoj glavi
A ti
Idi sada negdje pleši
I zavitlaj svoju haljinu
kroz urnebes zvijezda
Ja nisam kompletna ličnost
Ja sam zakržljali gradski stvor,
A iznad glave gori noć.
Dok iskušavam
Neizmjernu usamljenost
Idem sad,
Kao mjesečar