Biografija
Nikica Domijan, rođen u Karlovcu, živi i radi kao geodet u Samoboru. U ranoj mladosti osnovao je rock sastav VEN u kojem je bio tekstopisac i skladatelj pjesama, pjevač i ritam gitarist, a nakon toga postaje višegodišnji član kulturno-umjetničkog društva “Joža Vlahović” kao vokal u zboru i instrumentalist na akustičnoj gitari i tamburici. Nakon duge stanke, nedavno se ponovno počeo baviti pisanjem pjesama, a do sada je njegov talent prepoznat u domovini Hrvatskoj, Teksasu, Rusiji, Srbiji i Tunisu.
*** VOLIM
…kada jutrom
tijelo svoje budim,
umorno od snova
u kojima te ljubim.
…kada gledam
sretno lice tvoje,
nasmiješeno meni,
znajuć´da je moje.
…kada ruke tvoje
zamrse mi kosu,
uz blistavi osmijeh
koji ljubav prosu.
…kada me gledaš
onim divnim očima,
u kojima vidim
sreću što me prožima.
…kada me maziš
i kada me grliš,
sretan sam da živim,
jer znam da me ljubiš.
…kada korake tvoje
iz daljine čuje
srce moje,
jer ono voli samo tebe.
*** MOZAIK
Sve sam si u glavi
davno posložio,
još kao klinac dobro sam zbrajao,
oduzimao, dijelio i množio.
Svijetlu budućnost u trku sam lovio,
nizao pobjede, uspjehe, primao pohvale,
a da pritom nikoga nisam molio.
Da, život me volio,
tražeći sreću nisam se umorio,
išlo mi za rukom,
a nisam se borio.
Al´ za tebe draga
silno sam se oznojio
i kad bih bio tvoj
to najsretniji trenutak bio bi
koji se dogodio!
*** SATELIT II
Još jedan krug
oko divnog plavog planeta
i moja misija prestaje
ostavljajući čudesan trag
u očima neviđenih lica.
Čarobna, gotovo bolna tišina nestaje
i pretvara se u zaglušujuću buku
eksplozije vatrenih boja
kojima okružen
gorim i padam
prema sudbinama nevidljivih duša
koje nisam upoznao.
Moje tijelo
raspada se u tisuće komada,
iskre frcaju na sve strane,
nadam se da će bar jedna
pasti tamo gdje si ti sada.