ANKICA ANCHIE s pisanjem poezije i proze započela je u vrijeme svog odrastanja,dok intenzitet pjesničkog stvaralaštva dostiže tijekom zadnjih 20 godina. Opijena ljubavlju prema Dalmaciji, njenim rodnim krajem kao i tradiciji, pokušava očuvati to blago od njenog zaborava. Većina pjesama prožeta je dalmatinskim izričajima, prirodi tog kraja, moru i samom čovjeku. S ljubavnom poezijom vodi nas kroz romantična maštanja, uz svakodnevni život. Stihovi i proza obavijeni su sa ljubavlju i boli. Njene pjesme objavljivane su u zajedničkim zbirkama Kulture Snova, kao i u mnogim zajedničkim zbornicima. U pripremi su i njene dvije samostalne zbirke poezije i proze”Beside jedne Dalmatinke ” i “Ljubav na dlanu ” “Poeziju treba živjeti, s njom se buditi i s njom usnuti “, riječi su naše Dalmatinke.
***
SVETA ZEMJA , MOJA DALMACIJA
Nima tog vitra
nima tog mora
ni daleka škoja
Ća moje srce ni ćuti
O škrapje i lozju.
Jubav svoju nasluti
Na mojen škoju
Vijaž stalno tuče
Parangalin mriže
Života svoga ,sve više vuče
Dalmaciju svoju snije
Šterikom i luči dušom je mije
Sveta zemja ,moja je Dalmacija
Sva lipost je krasi
Friškenca i bonaca
Kala ,vala ,čista arja
Dok u jednom dilu mene
Di barke spiju
Uz pismu cvrčka
Bor smokvu i maslinu
Sve esencije života mojega
Dušu razapinju žuji
Teška života svojega
U krvi zavik je more
Najlipje zore
o tom zbore
Tiramole ,kale ,vale
Parangali mriže ,duša moja
Ta lanterna o života
Jubav i nemir
dalekoga škoja
Baca nas život
Ka galeba na stini
Niz škrapje i švere
Valin i pokoron
Starin gajetin tvojin
Gorki pelin.
u justin svojin
Ča stoji da istruni
U igri jednoga vrimena
Sveta zemja , moja je Dalmacija
Škrta ,juta
moja je Dalmacija
Esencije svog ovog svita
U justin i zemjin
svojin brojin
Mrtilon ,brnistron
i lavanduron
U dvorin i pojin
Svo lipjon kolonjon
I kolurin obojin
Sveta zemja , moja je Dalmacija
Dalmacija moja
svoju povist piše
Tamo di sunce zavik sja
Di sa sinjim galebin
na gordin stinimt
Tišinom i valin
Morin i kalin
I nikin dalekin škojin
Jubav svoju ispiše
a vječnost plavetnilom oriše
Sveta zemja , moja je Dalmacija
***
SPLITE MOJ
Lipa mladost
crno bili.. to je svit..
u eteru di žedan
ukrade kap nade
tu rodi..se moj Split..
Etera ko zna kojeg..
to bio je.. mit..
Niz skaline. .
našjeg Marjana…
note jubavi grad sniva
pisma kad mandolinom…zasvira
cili Split u jednom tad zadirigira..
Zvuk odjeka..niti do oblaka.
Gorka okusa u justin našin
i rascjepljena jabuka..
ča stojid da istruli..
u igri jednog vrimena..
Split..eho upaljenog nam novog kremena..
Ko ranjena srna..
Split.kontra svih..
ćapaje novi stih…
Lutanja kroz kale i morske vale
nikog novog svitanja ..
U obzorje suncem obasjan..
svojon dušon nasmijan..
Tih pjev cvrčka..javu doziva..
u skromnost želja .
.stvarnost proziva..
I noćas ću ti doći
u noći puno strepnje
u skromnosti naših želja
uz svjetlost kandila i svijeća..
Projdi mojon kalon i valon..
diši friškon arjon i bonacon..
Tišina tad spokoj nam budi..
dok serenada Split..
..ne probudi..
Lipja moja mladosti..
..sićanja donosi..
Split uvik kontra svih..
..esenciju lipjih zora ..
..prinosi…
Zvuk odjeka..niti do oblaka
***
LANTERNA O ŽIVOTA
Tamo di vitar raznosi riči
tihe , sjetne
Lanterna o života
svoje niti umetne
Di ješka svoje jubavi
mrižje o švere nasluti
Di se jarboli nacikli vrimenom
još držidu
Staro kormilo trupla mog
Uz njega stojidu
i žuje brojidu
Život prosipa ljuske po moru
suzom skritom ,uzoritom
Vali ih nose
Vuku ka beskraju
plavetnom
O škrapje i lozju
vremenitom
Svaka zvizda svitlošću svojon
obasjava mi dušu
Kampanel tutnji
Čutim još njegov glas
Morè me sve više mami,
vuče ka svojon luki
Ta čežnja , srca je glas
Ta arja,friškenca i bonaca
zavik je uresla u srce i dušu
dalmatinsku
Kadene su sve to mista moga..
vela , čista
Ka žena pape tvoga
iz malega mista
Mirakul mirisna škoja
najlipja versa južnega mora
Cvrčka ispod bora
Pisma klape ispod
jednoga volta
Duša mi procvita
joli od mašte , joli od zbilje
Vali i dalje čarolijom dotiču
glas daleke nam obale
Opija nas mirisom smilje
Tu na markenti porid mora
Pomiluje me sva blagost ovog svita
Jemam sve , a nemam ništa
Kuća žedna judske duše
A u meni
Val za valom
U dušu mi i daje tuče
A život pasaje
Moja vala još neumorno spi
***
LEUTE MOJ
Leute moj
Ća srcin sluti
Ješka moje jubavi
Mrižjin o švere ,
nasluti
Strunim svojin
o frižjin zbori
To uzburkani
su vali i mori
Leute moj
Još juvik zibaš
Valin neverina
svojin se gibaš
S ljuskama kore kruha
Pokorjon frižji
Ka uje u simenu suza
Morin što ruke svoje pruža
Sve više si njemu bližji
Ka oceani svojih muza
Svježa gorda hoda
Leut biva , vladarom voda
Jarbolin nacikla
vrimena
Kapjon svojega znoja
Duboka njegova
su mora
Blidin škojin
Provin i jarbolin svojin
Opijen markentom
od vitra,vali i soli
Mrižja o vijaž
hridi razgoli
Leute moj
Još juvik zibaš
Valin neverina
Svojin se gibaš
S ljuskama nova jutra
O škrapje i lozje
Ća srcin sluti
Ješka moje jubavi
Grozdjin srca svog
glazbu nasluti
Strunama dira
Valin dirigira
Violina glazbon dira
Dok leut strunama
svojin je opija
Škrton zemjon
Blidin škojin
duša sad puna je mirodija
Poja jubavi napoji
Srca njihova dugon oboji
O , leute moj