Biljana Kovačević

BILJANA (MANDIĆ) KOVAČEVIĆ rođena je 1959. godine u Virovitici.

Osnovnu školu Ivo Lola Ribar  i Osnovnu Muzičku školu, kao i Gimnaziju Petar Preradović završila u Virovitici.Za vrijeme pohađanja Gimnazije pjevala u Hrvatskom pjevačkom zboru Rodoljub pod ravnanjem Rudolfa Halupe( 1973 – 1977 )Nakon završene gimnazije, upisuje se na Fakultet političkih nauka u Zagrebu gdje se na prvoj godini studija uključuje u Redakciju studenata koji su pokrenuli i izdali prvi broj časopisa studenata Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu  ZOON POLITIKON posvećen 160-god. Rođenja Karla Marksa i 15-toj godišnjici osnivanja FPN-a, prvog fakulteta političkih znanosti u tadašnjim socijalističkim zemljama, te osvajaju nagradu 7 sekretara SKOJ-a za znanstveni rad 1978.god.Za vrijeme studija pleše u Folklornom ansamblu Pavao Markovac u Zagrebu pod vodstvom Mojmira Golemca, plesača i člana LADA. Nije diplomirala ……po povratku iz Zagreba nastanjuje se ponovo u Virovitici gdje sa svojim životnim suputnikom Zlatkom Kovačević Sax, grafičkim dizajnerom osniva Majstorsku obrtničku radionicu za sitotisak i dizajn, daje joj ime SAX – DESIGN po starom obiteljskom nadimku jedne grane Kovačevića čiji se predak borio u Saxoniji i po povratku dobio taj nadimak. Aktivno sudjeluje u radu u svim djelatnostima, vodi knjigovodstvo za potrebe radionice i podržava supruga u nastojanju da djelatnost sitotiska što više promovira i unaprijedi. Rodila dva sina Ivana 1987. i Fabijana 2001. godine. Obojica sinova su kreativni i nadareni za likovno, te stariji sin završava   Akademiju Likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel Grafika i postaje magistar grafike. U slobodno vrijeme piše pjesme, kratke sastave, strastveno čita knjige i sluša glazbu…..Iz  nezaboravljene ljubavi prema zborskom pjevanju i poštovanju porijekla šogorice i svojih nećaka, također i prijatelja koji su češkog porijekla odlučila se 2013. godine priključiti zboru Češke Besede Virovitica pod ravnanjem Rudolfa Halupe. Bila je član  Upravnog odbora Češke Besede. Učila češki jezik i aktivno sudjelovala  u svim aktivnostima udruge. Rekreativno se bavila fotografijom i jedan njen rad je  izložen na Međunarodnoj izložbi  VODA  posvećenoj Danu voda  u Novalji na Pagu, selektirano od strane urednika i organizatora Tigi Borga. Svoje radove objavljivala je u časopisu Književnost uživo, sada u časopisu KVAKA i SAPPHOART, na portalu Virovitica. net i na fb stranici Roklicerove umjetničke večeri nazvane po prerano preminulom osnivaču Virovitičkih umjetničkih večeri Robertu Rokliceru.

Godine 2019. objavljena joj je prva zbirka poezije CUGANNO 2018.

***

TVOJE LICE

Tvoje lice 

zapisano u knjigu

gleda me sa svake stranice

Dok listam drhtavim rukama

slutim tvoje dodire

Svako slovo titra sjajem iz tvojih očiju

i među prste mi klize sve interpunkcije

Ne mogu zadržati nijednu

koja bi me zaustavila

da te tražim iznova

Tvoje lice zapisano u knjigu

vonja mirisom čežnje

za nekim novim krajobrazima

Riječi odzvanjaju kao zvono sa zvonika

pozivajući me da kleknem

i sklopim oči na molitvu

***

MOJA ULICA

Moje djetinjstvo spava

u ulici Đure Salaja

Na iskrivljenu i trošnu ogradu

klonula mu umorna glava

Boje su nešto bljeđe

i staro platno se klati

Posjete su sve rjeđe

Na obraslom putu

razasuti alati

Moja se ulica zvala

Ulica Đure Salaja

Po nekom tko se borio

za radnička prava

Od cijele kompozicije slike

samo nekoliko kistova

pokraj štafelaja

Započeti potez više ni bojom ne curi

tek sjenke minulih dana

Toj netom završenoj bravuri

ostao nedovršen portret

cvjetnog aranžmana

U mojoj ulici sada živi puno pasa

vlasnici njihovi  meni nepoznati

To je neka futuristička rasa

a platno moga djetinjstva

Na vjetru samotno se klati, klati

***
MOJE PJESME

moje su pjesme izbjeglice

dronjave riječi

na bodljikavoj žici

samoće

traže azil

u nekom slobodnom srcu

žila kucavica

kad ju probije

trenutak šutnje

pa iskrvari stihom

***

Klica

niz duboke zaorane brazde

putuju potoci

ispadanih kiša

kad se žedna zemlja napije

vinut će se uvis

klica novog života

što sad u čekanju

traje

***
KRAJOLICI

niz prozor zahuktalog vlaka

teku krajolici potopljenih polja

u odrazu sunčanog dana

mokri pašnjaci

pastira bez stada

i crne vrane

među strnjikama