Boris Marić

Kratka biografija:

Pišem pjesme i završio sam roman Jahači duge, odrastao u gradu na Dravi, ljubitelj umjetnosti i kulture.

Objavljena zajednička zbirka Lice pjesnika

***

TAJNE

Tajne ne postoje,

kad ih uvijek netko poznaje,

samo su skrivene,

one žive poput sjene.

Tajne su želje i snovi,

tajna je brod što plovi,

bez vjetra i bez smjera,

tajna je mala nada i velika vjera.

Tajna je most koji spaja,

bez početka i bez kraja,

tajna je u danu i u noći,

neke se čuvaju, neke će otići.

Tajna je svaki pokret i ples,

ona je mir i bijes,

svatko ih u sebi nosi, 

bio bogat ili da prosi. 

Tajne su riječi sreće i tuge,

tajna su mjesta gdje izviru duge, 

tajne su obične kapi kiše, 

i svaka koja kad padne što izdiše. 

Tajne su u moru i na planini, 

šumi, rijeci, potoku, divljini, 

tajna je u letu ptice, 

tajna je svako nasmijano lice. 

Tajne su riječi neizgovorene, 

zaključane i zatvorene, 

te tajne boli najviše nanose, 

suze tu se broje, ko u polju kapi rose. 

Znati tajne i nije toliko važno, 

tu gdje je sve prolazno i lažno, 

najveća tajna svijetu ipak je otkrivena, 

to je : LJUBAV ZA SVA VREMENA…

RIJEČI

O riječima nitko pisao nije,

iza svakog slova tajna se krije,

nekad su grube , nekad meke,

nekad su blizu, nekad daleke.

Tihe ili glasne,

kao pjesme ili basne,

iz duše stvorene,

u zvukove pretvorene,

kreću se u zraku,

po danu ili po mraku,

na mjestima raznim nastaju,

nekad se sastaju, nekad rastaju,

sretne ili tužne,

lijepe ili ružne,

nekad kao kapi kiše,

padaju manje, a ponekad više, 

nekoga potope,

nekoga otope,

nekad dođu u javi,

ima ih u svakoj glavi,

Riječi budu i u snu,

nekad na površini, nekad na dnu,

ali od srca najljepše dolaze,

te su riječi što nikad ne prolaze.

na kraju još samo par slova, 

ljubav, kao riječ uvijek je nova, 

nemorate ju čak ni izgovoriti, 

ona je ključ koja vrata svaka će otvoriti.