Rođena u Srebrenici 17. 11. 1995. godine. Prvi i drugi razred Osnovne škole završila u Živinicama, te se preselila u Konjević-Polje gdje je završila osnovnu školu. Školovanje je nastavila u Srebrenici gdje je završila Opću gimnaziju. Student je prve godine na Filozofskom fakultetu odsjeka Knjževnost naroda Bosne i Hercegocine u Sarajevu. Poeziju piše tri godine.
Bibliografija:
Učesnik je četiri zajedničke zbirke poezije, tri u okviru izdavačke kuće KULTura sNOVA Zagreb (More na dlanu, Antologija facebook pjesnika i Tebi pjesma za Valentinovo) i udruženja Metamorfoza (Antikvarnica stihova).
PAMTI ME PO MIRISU
Zima i moje raspukle jagodice
ukrštene sa tvojim uzrelim,
a tvoji prsti,
melem,
svim mojim napuklim predjelima.
Sjećam se,
bio si ljut na vjetar
što je sa sobom odnosio
poneku mirisnu notu
sa mojih bedara.
Osjetiš li me danas?
Nosiš li još u nozdrvama
miris mojih golih ramena?
Ako ga je vjetar odnio,
nikada i nisam bila tvoja.
GORDA PJESMA
Vazduh?
Gorak.
Udisaj? Izdisaj?
Tijesno…
Proći će?
Je li tako? Proći će?
Sve će proći?
Možda ipak ostane…
…ne može svaki put proći.
Ne!
Iza najgoreg…
ne mora,
uvijek doći bolje…
ŽIVOT JEDNE PAHULJIICE
Cijeli svoj životni let maštala je
da će pasti na laticu ruže,
utopiti se u njeno krhko tijelo
i postati jedna mirisnih nota njenog opojnog mirsa.
Ne znajući da u decembru ništa ne cvjeta.
Il’ je željela pasti na trepavicu djeteta
čistog srca poput njenoga,
upiti se u zjenicu,
i zauvijek sačuvati nevinost i čistotu.
Ne znajući da bjeline u ljudima,
umiru sa godinama.
Sanjala ljubičaste snove, živjela u plavetnilu
narandžastog neba i vječitog proljeća
čeznula za dodirima lepršavih leptira.
skrhana ljudskom hladnoćom
izdahnula, u bljuzgavilu blata.
AmelaM