KRATKA BIOGRAFIJA:
Rođena u Dubrovniku 1961. Potomak hrvatskog plemstva od 1686.g.Proglašenje izvršeno u Hrvatskom saboru 30.ožujka 1687.g. Obrazovanje Univerzitet „Đemal Bijedić“-Pravni fakultet Split…Samostalni umjetnik od 1979.g. Član ULIPUD-a od 1979.g.
BIBLIOGRAFIJA:
Prva zbirka poezije izdata 1978.g. Poezija objavljivana u zbornicima s Udruge Tin Ujević (zbornici) dobitnik niz priznanja za književni rad kao priznaje Međunarodnog instituta za književnost –ERATO etc. 2017.g. i 2018.g. sudjeluje u zajedničkim zbirkama poezije u organizaciji udruge Kulture snova Zagreb.Stil u slikarstvu Šok art. Evidentiran kao originalan stil u izdatim knjigama kao.npr. Salon mladih, Dubrovački horizonti i ostale…Grupne izložbe 211- samostalne 41. Spisateljstvo obuhvaća preko 50 knjiga poezije i proze. Svjedskoj likovnoj kulturi se predtavila i na Fine american art, gdje je posebno zapašen stil vezan za aktove.
***
DAR
Od iskre nasta žar
Ljubav?! To božiji je dar.
Razdvajaju nas i zemlja
I nebo…
Ja dođoh k tebi
kada si me treb’o,
a ti uđe u moj san
I bez moga htjenja.
Moja ljubav šuti
slatke snove sniva
tako to kod vatre biva…
I zato me voli
ko’ što ja volim tebe,
samo ćemo tako prevariti vrijeme.
***
STRAST
Tuga me ubija
svake noći,
a želja izmiće budućoj sreći…
Kada bih mogla
opet ti reći,
riječi bi stale,
a suze počele teči.
Pustiti te?!
Il’
mislima dotaći san
možda i on postane java,
naš novi dan.
Do tada ljubim te tiho
Onako nježno ko ti mene
I burno sve do valova pjene…
Budi moj san,
jer svojim snom ću te zvati.
***
Kradljivac sna
Jesi li ti moj ožiljak na duši
ili ćeš biti radost!?
Svi moji vjetrovi su stali.
Sve kišne kapi stopile se s tlom.
Reci -što ćeš biti;
Moja tuga,
Moj drug,
Nešto slično tišini
il’ samo prevara?!.
Spremaju se oluje,
Fortune-blagi i snažni udarci,
Al’ mi više nismo jaki.
U meni više nema nade
Ti samo si kradljivac sna.
I opet osmijehom ćeš pratit vrijeme.
Igra! Naše igre neće stati,
Al’ zato ćemo uvijek ostat samo stranci
Na raskrižju pustih snova.
***
Luka
Samo za tebe dragi
što me k’ sebi zoveš
kad sve luke su pune,
brodovi pusti,
usamljeni
plutaju bez daška vjetra…
i sijećam se onoga ljeta
kako smo skupa
po tisuću puta
rekli si sebi-
Ja sam tvoja luka.
Svi moji brodovi,
sve moje sanje
okupani znojem ljubavi
utjehom čekanja i čežnje
na neke nepostojeće dane.
Samo za tebe dragi-
i dalje me zoveš
snivam isti san
bacimo anker,
spustimo jedro
spokojno gledamo
na nebo vedro…
Samo za tebe
u godinama i srebra i zlata
iza sebe ostavljamo još jedna
zatvorena vrata.
***
MATI
I na hiljadu noći je prošlo
kad’ jutrom si dotaknula smrt,
a čini mi se opet danas
da je to ono jutro
kada jednim trenom
prestah djetetom biti.
Da je mati moj miris-
nebo bih tako zvala.
Da je mati moja duša-
more bih tako zvala.
Nisam ti vična plakat.
Grobu mjestu
ni cvijet nosit,
al’ puhnut ću plam svijeće
ovo veče
u znak rastanka
do nekog novog sastanka-
ti mati širokih skuta
vedra osmijeha,
moje naravi
i onog kada ljudi kažu-
Ista si mati….