Ana Knežević

Biografija:

Rođena u Zadru gdje sam odrasla i školovala se. Nakon udaje selim u Zagreb gdje i danas živim s obitelji. Pišem i stvaram na dalmatinskom dijalektu i na književnom hrvatskom. Volim sve vrste umjetnosti.

Bibliografija
Pjesme su mi tiskane u nekoliko zajedničkih međunarodnih zbirki Kulture Snova. Kako dugo ne pišem još nisam izdala samostalnu zbirku.

***

TIJA SAN TE JUBIT

Od mladosti naše gleda
san u te ka u Gospu.
Molija je da u vešti biloj
staneš uza me prid oltar.

Tija san te jubit cilega
života ka ćaća mater moju.
Milovat ti netaknuto tilo,ocijeni
vonjom prolitnjeg đirana.

Tvoje oko na me ni ne gleda
draži ti je šolad od jubavi prave.
Vidim ti u oku sritna nisi,osim
srca nisan ima ništa da ti dam.

Tvojon kalon prođen ne bi li te
vidija . Stanen na mistu di san te
prvi put jubija,ositin kao da si tu.
Škver je sada život moj.

Sićanje na te bevandom tiran
tugu u srcu pismom ličin.
Zauvik si bila i ostala
jubav života mog.

***

RIBAR STIPE

U rano vruće litnje doba cila mala kala zavonja po friškini kad Stipe ribu u kašete slaže. Na glavi mu klobuk koji skida samo kad se u postelju sprema, boji se kako kaže, da ga sunce ne opizdi po glavi. Pored njega je bukara s bevandom i čikopelnica u kojoj izgara duvan dok on piva ljubav je bol na srcu mom, ljubav je najveća bol.
Nikad se ženija nije pa je uvik istu pismu piva, govorija je da mu žena ne triba jer je to samo problem.

– Bija je pravi berekin kad su žene u pitanju, – prikine ga Mare što kroz ponistru viče .
Vrag odni i ribu tvoju usmrdi mi bjankeriju i mudante moga Ive.

– Mare bogati, kojim praškon robu pereš? – upita ribar Stipe.

– To ti Ive moj, profum ča ga nima u cilega svita samo u našoj maloj kali.

– Ajde Mare ne brontulaj oš’ ti kašetu srdel pa da ti zavonja i kužina, – odgovori ribar
Stipe.

Sve to kroz škure špijaju Kate i Luce pa i one počele beštimat na Stipu zbog bjankerije što se na konopu suši. Oće i one kašetu srdel jer ka sve žene nikad ne znaju što će kuvat.
Radi mira u kali i friškog vonja ribe podili Stipe brontulavin baban kašete srdela. Stavi duvan usta, ljut se uputi do koće beštimajući ribu, babe i Ivine mudante.

– As’ti Gospe ludega svita zbog friškine ribe pokara san se cilon kalon. Neš’ Stipe više prid kućom slagat kašete od sada ni makac dalje rive. Brontulave babe nek čekaju ni njima do friškine ribe i bjankerije već do mukteševine.

Vidija ga Mate tako ljutog pa ga pozva na bevandu koju stari ribar ne odbija . Izjada mu se pa uz trešetu zaboravija na babe i svoju ribu.